Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Suze, kao slova iz zelenog flomastera, kapaju iz oka u plavoj noći i već me lome danima bez osmijeha na usnama. U spoznajama mojih najdubljih misli nema riječi za neku utjehu, nema opisa za neku sliku. Nema daha vjetra. Uzmi moj dlan iscrtanih linija i pokušaj ih sastaviti u put, koji će te usmjeriti prema meni. Pokušaj iz linija na rubu usana ocrtati jednu auru od zlata, koja mali krivudavi plamen odnosi u noć i osvjetljava neke puteve na svjetlosti Mjeseca, što već danima pada baš na moj mali balkon. Ti si ocean koji mi se čini kao plamen u nekoj daljini. Čuvaj taj plamen sna, budi mi opet u modi ovih dana. Odvedi me među lišće, sakrij me u oku, pokaži mi Mjesec koji ne zna za sebe. Tražim riječ za tebe, tražim tvoje usne. Postojiš u mom snu, ne mogu nabrajati druge, kad si mi ti probudio apetit ljubavi, bacio me u potprostore jedne zime, zvjerski mi budiš neke želje, koje bez glasa ulaze pod kožu i markiraju crnom bojom sva mjesta koja ćeš obožavati. Riječ je dio mog glasa, a pogled mi je duboka tama iz kojeg sam sa obala duše krenula prema tebi. Onaj most koji spaja plavetnilo dalekog horizonta na dva prostorna kraja i donosi osmijeh na usne, želi zaigrati igru jezika i zuba, želi dodir u nama i poljubac vlažan, mekan i čeznutljiv, kao dugi pogled koji prati neostvarenu želju, a ona je vječna do svog ostvarenja. Ovaj globus će svaki puta zadrhtati kad se moja iskra dotakne tvog tijela. Misli moje zaledile su pamet, nepoznate riječi su me okovale, razumije li nebo što si htio reći? Pogled je odlutao u daljinu, prvi dojam o tebi. Vjerovah i upoznah prvi dojam. Oči su mi uglasnule u iščekivanju povratka i dočekale su te raširenih trepavica, primila sam te u svoj svijet i zaronila s tobom u zazidanu stvarnost, koja mi se uvijek odvaja kad god pomislim na tebe. Noćima sam u zanosu, danima u eteričnom zraku u kojem svoje usne spajam s tvojima.

da, samo ljubav... bila ona doživljena-nedoživljena, dočekana-nedočekana... samo ljubav može iz nas izvući sve ono najljepše...""a sreća je lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagovještaj da"" :)

okrenuta na desni bok ...spavam... vrijeme je prestalo obilaziti moje oči, kroz sjenke apetit mu raste, zabacio je udicu koja je po mom ukusu :).... sklopio je usne oko tijela, prekrio me potpunim mrakom i provukao zlatnu nit do mog srca...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr