Pogled iznad tipkovnice

Or just bad habit
Sve ono što sam ti rekao nisam mislio. Zapravo sam te samo htio natjerati u plač. Da li sam sad promijenio pravila? Ili i danas mogu u četiri sata ujutro izaći van i raditi ono što radim svake noći. Igrati se sa svojim dečkima. Imat ću alibi kad me budeš upitala što mi je to crno ispod noktiju. Sve je moguće. Pitanje je samo, da li ti to možeš podnijeti?
Daj malo protresi te guze samo zbog mene. Znaš da me to pali. Prekrij noge. Daj ruku. Osjeti kako je tvrd. Da! To! Aaaah! Fuck! Ne želim tu tvoju vrućinu i vlažnost koju imaš među nogama.
Izlazim vani. Bez pritiska. Pogledi me trgaju. Ulice jedu. Mozak mi je na mjestu. Baš kao i ova muda koja hrabro nosim na sebi. Trebao bi ih možda „pirsat“. Uljepšat ih s nekim svjetlucavim nakitom. Rozim cirkonom. On bi to volio. Njemu bi se to svidjelo.
U ovom gradu kao da nikoga nema, kad ti baš netko treba. Na kilometre samo daljina i šupljina. Nema ni kurvi, nema ni svetica. Gdje si ti? Tako ti se radujem. Kad će ta ponoć, da te opet vidim. Kunem se, nitko neće nikada saznati. Kad bi samo vidio kako se moje lice smije i kad me povrijediš. Ne želim te više varati s njom. Nema tu ljubavi. Nemoj mi sudit. Varam te samo tijelom. Znam, trujem svoju dušu njenim dodirom. Glupo je. Ludo.
Nisam više siguran. Nisam siguran da li me ti voliš. Siguran sam samo da voliš moj šupak. Siguran sam da sam svake večeri tvoja muška kurva. Gdje je tu ljubav tvoja? Nije mi žao, sve što sam ti dao, dao sam bez muke. A ti, kao plavi bumerang, dolaziš, pa odlaziš. Lutaš.
Kod nas kao da je sve pogrešno. Kao da ne znamo voljeti. Samo se znamo žaliti. Kockar sam u duši, ali mogu biti tvoja marioneta. Volim tvoje gorko vino piti. Ako treba i prosjak biti. Zbog tebe. Gade. Koji jebeš druge. Nisi fer. Uzimaš me i ostavljaš. Poput luđaka. U čemu je kvaka? Pa već imaš kretena. A žena ista je svaka.  Zar ćeš zauvijek ostati sam? Što još mogu da ti dam?
Gdje je taj mudrac koji će izliječiti moj grijeh? Zar je on duh? Taj tvoj drug.
Bez snage, nastavljam dalje. Topim se i nestajem. Vrijeme mi je odjednom sve. Čekam novi dan. Čekam sunce. Čekam mamu da mi oprosti, jer sam malo nestašan. Znam, mama će reći da se natrag ne može. Sjeti se mama, sjeti se da si jednom rekla da će dobro pobijediti zlo. Ima još vremena. Samo ova moja ljubav treba prestati i moje zlo će nestati.
 
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

Tvoji me tekstovi uvijek podsjete kako smo svi isti :-)). Kako su razlike u spolovima i spolnim sklonostima samo inačice iste priče :-)).