Letim, zivim, ljubim jos i sad

Ne. Nije mi srce slomljeno - tek mozda malo umorno, od ovoga ocaja i bijede, kojom gazim svaki dan...duboko - sve dublje.
Ljudi koje volim pate...a ne znam im pruziti pomoc. Svoje duse gube u trci za srecom - za obecanjem neceg boljeg, a ono najbolje i najljepse vec nose u sebi.
Ne. Nije mi srce slomljeno - tek mozda pomalo tuzno. Svi se naizgled vole...a svi tek sebicno traze malo ljudske topline - topline, koja ce potrajati i nakon slijedece hladne zimomorne noci i nakon losih snova.
Uljepsavaju si zivot simbolima, sto ih tek hladno podsjecaju na vlastitu krhkost i prolaznost. Pokusavaju sebi "pravi" zivot uloviti, promatrajuci nepokretno slike na tv-ekranu...ne shvatajuci, kako upravo taj zivot mimo njih prolazi, kulja, preplavljuje ih svakodnevnim sitnim potrebama, nedacama i osjecajima.
Ne. Nije mi srce slomljeno. Mozda tek malo razocarano - sto jos uvijek trazim srodnu dusu, koja zivi tu - i sada...Tu, na svijetu kojim koraca - i u sadasnjosti, koja uvijek iznova nadolazi.

Srce moje,......

ti imaš srce... malo umorno, tužno, razočarano, ali... ti imaš srce :) dakle, sve je još moguće :)

Imam srce - puno zivota...i, da - sve je moguce. :)))

gazi,gazi srce moje,dragi gazi ti... ;)

Srce mi je zivo i zilavo. Kuca i kucat ce...i kada tebe ne bude.

kako mi se sviđa ovaj tvoj tekst...posebno ovaj prvi dio: "ne. nije mi srce slomljeno-tek možda malo umorno" dođe to prijatelju ponekad...ali kad padneš, otresi prašinu sa koljena, ustani i idi dalje...srce je jako i oporavit će se vjeruj mi :)))