Ljudi.
Kao automobili; po cesti života bezglavo jure. U toj jurnjavi, dijelovi motora (sastavni dijelovi: Duša i Srce) često im poispadaju, jer odaberu pretežak put, njima zabranjen. Pa se poput parazita (mnogi od nas to i jesu) zakače za one jače od sebe i misle da će tako do Eldorada svoga doći… a ustvari samo štete drugima, usporavaju ih u njihovom putovanju.
LJUDI!
Još kasno nije… da odbacite maske, priznate pogreške, oprostite drugima, jer tada će i vama oprošteno biti. I s novom nadom dočekate u sutra. "Ali za mene nema nade." - šapuću pojedinci pognutih glava, ali opet, preponosni da priznaju i okaju svoje grijehe. "Nije točno da za tebe nade nema." - odvraćam svima takvima. Kako oni mogu znati, moli li se za njih netko svake večeri? Jadni, ni ne slute…
15.08.2004. u 23:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ne znam... kako tebi zvuči? Za mene je to samo malo dublje razmišljanje.
Autor: Sivi_mjesec | 15.08.2004. u 23:44 | opcije
ma di ti vidis ljude a?
Autor: VandaVampirica | 16.08.2004. u 0:14 | opcije