Zaboljelo je.......
Prijatelji smo već dugo, i želio sam ponekad da budemo više nego prijatelji ali tu su uvjek bili drugi. I kad su svi bili protiv tebe kad je taj drugi bio dvaput više godina od tebe i zvala si ga ljubavlju svog života šutio sam makar se i meni nije sviđalo. Kad mi je bilo teško tražio sam tebe. Rekao sam ti sve svoje najtajnije tajnje i svoje strahove. Slušala si bila si tu. Ni jednog ni drugog život nije mazio. Tebe je pilila stara i bila si bilo gdje samo ne bizu stare. Mene je pilio život i tih par godina koje je prošlo kao tren bez pravog života i financijskog sranja, bez ideje i ambicije. Nekako se borim činit život stabilnim i da me ne gnjave strahovi i sumje u samoga sebe. Tražeči nešto nalaziš sasvim druge stvari. Spomenuo sam joj na nešto intrigantno na što sam naišao . Rekla je da bi bilo bolje da izađem i da onda neću imati takve "blentave ideje". ...........zaboljelo je........ Podnosim svakakva sranja koje sam sebi znam priuštiti, greške se plačaju i tu je moj ceh. Ali nakon svega što sam ti reko i svega što si znala te "blentave ideje" su zaboljele . Gutam gorčinu ......... i najbolje bi pobjego odavdje ....... tumaro pustinjom....... hladio noge u moru nekog tropskog oceana.... sjedio na stjeni neke planine i tražio svoj mir, vjeru u sebe. Znam da će proći , zaboravit ću.
Sjetio sam se da sam jedamput nehotice povrijedio tebe i nije bilo namjerno bile su to krive rijeći pred drugima. Kod mene nije bilo drugih ali rijeći su boljele a i siguran sam da to nije bilo namjerno a i da su "blentave ideje" bile beznačajne u tvjojoj glavi. Sad mogu reći da znam kako te je boljelo. Sad smo valjda 1:1.
17.08.2004. u 12:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar