moj blog je samo moj

ne stižem imati više život.....
nakon što odradim svoj nerijetko 15 satni radni dan... jednostavno nemam snage tipkati što mi se dogodilo ili nije dogodilo.....
strašno mi fali blog....
a moram priznati da su mi i sve PVT poruke toliko postale smiješne.... čitam sve ulete i mislim si "ajme kako nemam energije za tebe! ma tko si ti uopće?".....
poremetio mi se bioritam, od kad sam počela raditi ovdje smršavila sam 5 kila (ajde bar neka korist). svakodnevno sam i mama i dadilja i utjeha i dobri duh i kuja i nadrkana.... čovjeće pa pravi ringišpil emocija.....
kako bilo, moj Zolika (kolega) mi je glavna utjeha i najveća podrška i pravi prijatelj koji me svakodnevno takvim sitnicama oduševi i razveseli... ma presretna sam što je tu.... a i mali Štef (koji je btw idealan čovjek u svakom pogledu - note to self: u p.s.-u referirati se na štefa) danas me je odveo na pelin kad je vidio da je vrag odnio šalu i da mi se usnice iskrivljuju prema dolje a brada lagano gotovo neprimjetno podrhtava i rekao je savršene riječi i nabacio je najjebozovniji pogled a ja sam opet zatitrala :)

eto..... naša mala klinika se nastavlja a ja definitivno kužim zašto su svi u TV poslu ili narkići ili alkići... ja naginjem ovom drugom

P.S. Štef je jebenih 5 godina mlađi od mene... totalni balavac ali.... ja u životu NIKAD nisam srela osobu koja je toliko na mjestu, karakterno divan, pametan, profesionalan, jebački pogled, uvijek nervozan al otkrili smo da je to naša furka - on nervozan a ja njega oraspoložim a i obratno.... strpljiv kad treba biti, vrisne kad treba vrisnuti, oslonac ogroman... hvalospjev se može nastaviti u nedogled.... jer je on totalno moj tip ali.... ludo voli svoju djevojku malu plavu đepnu instruktoricu aerobika... fuj trač bljuv.... :((((

ponovojadnati :)