Aorist....
Volim ponekad posjetiti svoj rodni kraj. Uglavnom posjetim najbliže susjede, poznanike i prošvrljam poznatim stazama. Ne zadržavam se dugo tamo, ništa više tamo nemam osim sjećanja. Ne, to više nije moj dom. Ali jučer sam malo promijenila taktiku. Nije bila moja ideja, ali vrijedilo je. Prijateljica me povela u mjesto moje neprežaljene ljubavi. Dugo nisam tamo bila. Da li zbog mogućnosti neugodnog susreta ili zbog toga što je izvan mojih životnih putova, ne znam. Vjerojatno iz oba razloga. Potajno sam se nadala da ću ga sresti. Ima nečeg magičnog u očekivanju susreta s bivšim. U glavi radiš scenarije susreta, koji uglavnom idu tebi u prilog. Smiješno.
Prošetale smo dućanima, kupila je ono po što je i došla. Slijedeća stanica je naravno kava. U kafiću poznata lica. Bio je to lijep susret i već sam zaboravila na onaj kojeg sam priželjkivala. Lijepo je sresti lica koja nisam vidjela tako dugo. Iako su svi ti susreti nalik jedan na drugoga, razgovor se vrti jednako, obavezni likovi, obitelj, posao. Kao sastanak maturanata nakon 15 godina. Forma je zadovoljena, a misli su već tamo gdje pripadamo, daleko od ovog skupa. Tada na scenu stupa moj bivši. Svašta sam očekivala. U jednoj verziji bio je debeli, proćelav, tužan i nesretan. U stvarnosti izgleda odlično i zrači dobrim raspoloženjem. U drugoj verziji bio je oženjen nekim akrapom, iritantnog glasa i dosadnom. U stvarnosti žena mu je lijepa i izuzetno ugodna osoba. Ma bilo je puno verzija i sve su daleko od istine. No i susret je bio daleko od zamišljenog. Nije bilo neugodne pauze, nelagode…. Očekivala sam da ćemo biti ukočeni, bez riječi, izbjegavati razgovor međusobno, a ako i progovorimo bit će to neke izvještačene i uobičajene forme. A istina je da sam sa njim i njegovom ženom razgovarala dulje i opuštenije nego sa svima ostalima. Čak smo se dotakli i naše veze i dobrih pola sata ismijavali jedno drugo.
Vračajući se, shvatila sam da je neprežaljena ljubav odavno aorist ;-)))))
22.08.2004. u 18:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar