a sve lipo i pristojno

Nanule
Saša LJUBIČIĆ
Sve više vremena provodimo u automobilu. Dok čekamo u koloni, grašak znoja klizi niz sljepoočnicu – pržimo se kao pomfrit, a živci popuštaju: imaš osjećaj da ćeš kroz šoferšajbu ispaliti. Istovremeno, s radija nas uništavaju, sve čine da nas dokrajče: nemaštovitim reklamama, ritam mašinama, i sladunjavim glasićima voditelja koji ne znaju ništa drugo do pitati dokone slušatelje: odakle zovu, i kakvo je vrijeme? A, kad tek počnu vijesti za strane turiste, pa nam na mađarskom stanu objašnjavati gdje su sve zastoji na cestama... A, jooooj!Srećom, nedavno sam pronašao lijek. Meni je pomogao, a i Vama bih ga toplo preporučio barem triput dnevno. Sedativu je ime CD Sevdalinke – pjesme iz Bosne, a toliko je blagosti u njemu da ti dođe da u podne, kad ono opali zvizdan, a iz asfalta pari, miran izađeš iz kola, pa izljubiš sve redom, i podijeliš im po sto kuna. Nekidan pod Gripama, auto na autu – stvorio se čep zbog fureštarije, a ja otvorio staklo, odvrnuo mjuzu, i uživam ko u banji. Glasina Nedžada Salkovića razlegla se naokolo, jedan se mulac smješka, misli da je cajka, a kad je bolje čuo, sav se primirio, u uho se pretvorio: "... i umrlu majku zvaooooo...", pjeva Nedžo, utihle psovke i sirene, a melankolija struji. I nitko ne negoduje, svi slušaju, lijepo im, a đe neće kad do Bosne zemlje nema. Meka joj duša.

e taj ti je moj zemljak :)