Zašto ne?

Radim u većoj firmi. "Državnoj". Sredina koja ima slične prednosti i patologije drugim sličnim joj sredinama. Plaća je solidna i redovna, a mobbing i bolovanja po psihijatrijskom osnovu nisu rijetkost (državne su se jasle već odavno pokazale izvrsnim rasadnikom malih ljudi golemog ega).
Privatno se ne družim s ljudima s posla, no uvijek postoje oni koji se silno žele družiti samnom. Jedna od njih je i izvjesna gospođa od kojih 50ak godina. Nazovimo je Gospođa X. Gospođa X ima po svemu običan, "pristojan" reklo bi se, život - muža koji je voli, uspješnu djecu, njegovana je izgleda, "urednog građanskog života" po svim mjerljivim pokazateljima. Gospođa X ima i neizdrživu kukalačku, egocentričnu osobnost motorne pile (apropos ranijeg mi bloga naslova "Kako biti muževan.. bez suvišnih zašto... :-)", a u ime istine, Gospođa X je živi, hodajući, nepobitni i potpuno neoborivi dokaz da od napornih muškaraca neizdržljivije mogu biti samo naporne žene) i nije u stanju uputiti vam više od dvije rečenice od kojih bar druga ne sadrži smisao: "jao kako je meni (i samo meni) teško", a prva je svakako bacanje udice za kakvom povjerljivom informacijom koja se kasnije može pretvoriti u valutu poltronskog podilaženja kojoj od faca kojima je skupljanje kompromitirajućih informacija o zaposlenicima višestruko koristan hobi.
Ured do mene radi i simpatično, časno, duhovito i za pravdu uvijek borbeno čeljade neformalnog nadimka Britka sablja (referenca na njezin jezik koji koristi baš na taj način u slučajevima nepravde), nazovimo je za ovu priliku Gospođa BS. Gospođa BS je u ranim 40im, udana za bitno starijeg čovjeka, imaju usvojenu curicu od sada kojih 10ak godina (jer ona zbog malignog oboljenja iz ranih 30ih ne može imati djece). Tijekom zadnjih par mjeseci umrle su joj majka i baka, šogor tj. brat njenog 70godišnjeg muža, a 80godišnji otac joj je morao na visokorizičnu operaciju kralježnice s mogućim ishodom nepokretnosti. Usput su je malo i splahnuli mobbingom. A ona, Gospođa BS, zadržala je vedrinu. Jedva izdržava, al ne jada se, već se hrabri i gura dalje.
Nekako u isto vrijeme, pred kojih mjesec dana, obe su gospođe doznale da idu na operaciju. Gospođa X na kozmetičku operaciju koja joj treba donekle popraviti kvalitetu života, a Gospođa BS na žurnu operaciju dojke.
Kolegica mi danas kaže da je Gospođa BS operirana, da je zahvat bio radikalan, i da je nalaz loš (kemoterapija, zračenje i sl. tek predstoji). Nazovem je. Došla je doma iz bolnice, u downu je, al veli žena “bit će to sve dobro”.
Za par minuta zvoni mi telefon na poslu. Javim se. Gospođa X. Nakon 10minutnog monologa o njenom rehabilitacijskom tijeku koji se sastoji od mirovanja u dnevnom boravku, do u najsitnije detalje, pokušam promjeniti kurs razgovora spominjanjem novosti o Gospođi BS potresnost čije me situacije još jako držala. Konstatiram nešto u smislu da je ona, Gospođa BS, prošla u pola godine 3 puta gorih stvari od Gospođe X i mene skupa u 5, i da se divim njenoj psihičkoj snazi, ali i brinem da ovaj nalaz ne bude kap koja će preliti čašu njene psihičke izdržljivosti.
Na to Gospođa X (potpuno upoznata s cjelokupnom situacijom Gospođe BS) ladno kaže: “Ma dobro, neki su joj umrli.. nego da ti završim što sam počela o sebi..”
Oblio me hladan znoj. Malo sam povisila ton i rekla: “Evo me odmah šefe! Bok, moram ić!” i spustila slušalicu. Mučno mi je došlo. Zapravo nisam uspjela u tom času naći bilo kakve prave riječi kojima bih iole primjereno parirala monstrumu koji čuči u Gospođi X..

ODLIČAN BLOG ! PUNO SLOVA I NA KRAJU SAMO TAKAV GREAT FINALE! A PRODUKCIJA WESTERNA IZ ITALIJE. SI PROBALA UNOVČITI SVOJ DOKUMENTARISTIČKI STIL ??

postoji jedan način, koji je jednostavan i efikasan, barem kod mene nije nikad omanuo. kad te netko iz dana u dan gnjavi žalopojkama, naročito neosnovanim, kažeš nešto kao, pa zar? a meni je odlično..i počneš nabrajati sve fenomenalne stvari koje su ti se desile (u nedostatku istinitih, slobodno je poslužiti se maštom)..i na kraju samo dodaj, ali mi je žao zbog tebe, zvučiš kao neki luzer, iako ja znam da nisi. :DD

...bljak, fuj i puj...naravno, na iksericu - sericu...

sta te to cudi??...sit gladnog ne razumije ..nazalost ljudi se klone tuznih i bolesnih.

ajvice, sviđa mi se tvoj način rezoniranja, ajdmo se upoznat!

Vrlo dorađen proizvod iz male analitičarske radionice.Da, ima iritantih ljudi , i ja poznajem takve, koji nikoga ne vide niti osjećaju osim sebe samih...Ali ponekad treba zaboraviti dobar odgoj i taktično im dati do znanja koliko su ti iritantni, te da odbijaš igrati ulogu koju su ti namijenili...Very simply...Blog je inače odličan.Drago mi je da ima pismenih ljudi i žena ovdje na blogu, koji imaju kaj reći.Sam ne spadam u takve, stoga mi je još draže, ha ha:)

Evo zombieblog ti je sve rekao. Postani saveznica onoj, kojoj se divis. Narugaj se "nemoci i zloj sudbini" gdje X i budi ponosito sretna na ovome svijetu. Ogovarat ce X i tebe onda, ali ti ces tek tako postati zaista sretna. Borit ces se rame uz rame sa onom, koja ti je draga. Samo hrabro. Iskoraci iz sivila i pokazi svoje boje...Budi Zena! :)))

Isuse Kriste ja ti se divim, ja bi istog časa ispalila tu sebičnu luđakinju, takav komentar na nečiju zloćudnu bolest... I sama trenutno razmišljam o jednoj predivnoj ženi koju sam upoznala na bivšem poslu, a za koju sam jučer otkrila da je teško bolesna, i da mora na kemoterapiju.A i to što se tiče velikog ega na poslu, i to mi je blisko, nije to svojstveno samo državnim firmama, moja je strana, ali je vode naši posranci, pa svakog dana neko se na nekoga žali...a ni mobing nije strana stvar...

totalno se mogu suosjećat s tobom..imam takvi isto na poslu..i dođe mi slabo kad takvo što pričaju i rade..žalosno je da takvi ljudi i dalje opstaju u današnjoj civilizaciji