enter

Budalo, nemreš dušom platit seks – rekla je. – Drugi put dođi s parama. Kužiš, nema pice bez kunice!

– To je u redu. Al pet glavi… Ej, otkud mi pet glavi?

– Mogu ti popušit za dvije glave – nasmiješila se, a porculanski zubi su joj bljesnuli na svjetlosti ulične lampe.

– Onda? – ipak, Milan je bio uporan.

– Šta onda? Ako imaš dvije glave, daj lovu i napravit ću ti to!

– Tolko imam, al to mi je skroz bezveze. Daj, ono, za tri glave! Možemo i u autu, ne moramo ići kod tebe!

– Slušaj, cakani, ne mogu raditi bez… – otpila je gutljaj iz pljoske – zarade. Shvaćaš?

– Pusti sad zaradu, aj daj ljubavi radi!

– E, jesi glup – gurnula je pljosku natrag u torbicu. – Hajde, sad, čovječe, crta!

– Daj, ženo, nemoj me jebat!

– Ni neću! – zacerekala se.

– Čuj, ajmo se dogovorit za neku razumnu cijenu, a ne da me odereš ko zeca.

Pomislio je kako je tek bilo premijeru kad je s onim seljacima pregovarao o koalicijskoj vladi.

Kurva je pripalila cigaretu, crveni Marlboro. On je pušio Croatia filter.

– Čuj, ništa šta ti treba za život, – otpuhnula je dim u kabinu njegova auta – od kruha, mlijeka, mesa pa nadalje, u ovoj državi nema razumnu cijenu. Kužiš, dragi moj, pa tako ni pičke nećeš dobiti za razumnu cijenu. Shvati to.

Zakolutao je očima zbog tih mučnih riječi. Zvučale su gorko, ali istinito.

– Ovo nema smisla – rekao je šoferšajbi.

Motor se gušio, promet je bio slab, a magla se vukla gradom. Poprskao je staklo i uključio brisače da isperu mušice.

Jedna mlaznica nije radila.

– Daj sad, lijepo, produži dalje. Potraži, srećo, sreću negdje drugdje – djevojka ga se htjela riješiti na, ipak, kulturan način.

Odmjerio ju je još jednom od štikle do glave. Za uličnu kurvu bila je iznad onog što se na ulici nudi. Čudo.

– Dobro, je l’ ima tu u blizini bankomat? – upitao je.

– Imaš na Glavnom.

– Aj, sjedi, – lupio je dlanom po suvozačevu sjedalu – pa idemo po lovu!

– Ne budi glup, cakani.

– O, bokte, jesi zadrta… Nećeš mi zbrisat?

– Neću. Mislim, ako me ne pokupi neko drugi. Neko ko ne ide jebat bez para.

– Ajd onda, brzo sam natrag! – energično je okretao ručicu za podizanje prozora.

Stisnuo je gas.

Škoda je poskočila kao tigar.

Parkirao je pred samim ulazom željezničkog kolodvora. Odjurio je podići novac, uzeti sve od dopuštenog minusa. Jednom se živi! ponavljao je sve dok iz čeličnih čeljusti nisu izvirile novčanice.

Sjeo je u auto i odvezao se natrag.

Bila je naslonjena na stup, s rukama zabijenim u krznenu jaknu. Dojurio je do nje, zakočivši ručnom, a onda se presamitio preko sjedala, odgurnuvši vrata da je pripusti ući.

– Hajde, upadaj!

– Prvo, ljubavi, lovu.

– Evo! – izbrojio je novčanice. – Pet glavi.

Uzela je novac i spremila ga u torbicu.

Onda je napokon sjela, jako zalupivši vratima.

To ga je malčice zasmetalo.

– Vrati se na zeleni val pa ćemo njime do Tvrtkove – rekla je.

– Ja bi da odemo do mene. Ako može? – krenuo je prema Miramarskoj, onako, s pola gasa, ako će ipak morati biti po njenom.

– A di si ti?

– Na periferiji, ali brzo smo tamo.

– Dobro, kako hoćeš. No znaj da ti vrijeme curi.

Ubacio je u treću da ulovi zeleno svjetlo na semaforu. Projurivši preko raskrižja, smanjio je malo brzinu, a onda je ugurao kasetu u kasetofon. Uopće nije pratio novu glazbu, slušao je stare majstore. Velvete.

Shiny shiny, shiny boots of leather Whiplash girlchild in the dark Comes in bells, your servant, dont forsake him Strike dear mistress and cure his heart

– Kakvu to muziku slušaš? – izvadila je ogledalo i ruž iz torbe.

– Šta, ne sviđa ti se?

– Paaa… Nekak mi jadno zvuči… Depresivno.

– To je ljubavna pjesma, a sve su ljubavne pjesme depresivne. Mislim, jesi li ikad čula veselu ljubavnu stvar? – upitao ju je.

– Jesam – rekla je, cmoknuvši svježe namazanim usnama.

– Hm, bit će onda da ja slušam krivu mjuzu – rekao je.

– Valjda – složila se.

Downy sins of streetlight fancies Chase the costumes she shall wear Ermine furs adorn imperious Severin Severin awaits you there

Vozio je prema Slavonskoj aveniji, skoro pustom metropolom, tek bi tu i tamo iz magle izronili farovi drugih automobila. Pritiskao je gas, pazeći ipak da se škoda ne preoptereti. Motor je trokirao, zbog te magle ili, bit će ipak, zbog starosti.

– Sad ćemo izbiti na Slavonsku i za pet minuta smo kod mene doma – rekao je veselo.

– Ha, čuj, što prije stignemo, dulje ćeš jebati – rekla je. Onda je zijevnula.

– Bemti i tom radu u dinamičnom okruženju – promrmljao je. – Čovjek ništa više ne može obaviti na miru – smotao je naglo volan udesno, ali škoda se nagnula ulijevo.

Poprilično.

Ipak se nije okrenula na bok, ali se zato dogodilo nešto još gore od toga – motor se ugasio.

I Velveti su utihnuli.

Klizili su kroz tu maglu, sve gušću, kao kroz pjenu od bjelanjka.

Okrenuo je ključ.

Okrenuo ga je još jednom.

Pa opet.

Pritisnuo je trubu. Truba nije radila. Čak ni sva četiri žmigavca nisu radila. Opsovao je škodi mater.

Škoda je usporila. Škoda je, napokon, stala. Probao je još jednom pokrenuti motor, ali ključ se okrenuo u prazno.

– E, srećo moja… – kurva je pripalila cigaretu.

Zurio je u njezine oči, zatim je svrnuo pogled na njezina koljena. Ostao je tako buljiti.

– Hej! – mahnula mu je rukom ispred očiju. – Trebalo bi ovu rikšu maknuti s ceste!

– Da… trebalo bi… – spustio je glavu u njezino toplo krilo. Tamo je mirisalo po vrućim kremšnitama i vaniliji. Prisjetio se, kao kod Vinceka.

– Gle ga! – prošla mu je prstima kroz kosu. – Hej, ne možemo, kinfa, ostati ovako stajati nasred ceste.

– Znam, znam… Nema frke – uzdahnuo je, a onda se uspravio u sjedalu. – Ajde ti sjedni za volan, a ja ću gurati – spustio je prozor do pola.

Izišao je iz auta u smrdljivu noć.

U taj bjelanjak.

Prišao je autu straga, položivši ruke na hladan, mokar lim. Bojao se da ga netko ne satre zguza. Netko neoprezan, netko pijan ili drogiran.

Gurao je iz sve snage.

Viknuo je kurvi da pazi da ne promaši prvo skretanje. Uspuhao se. Jedan je idiot prozujao kraj njih, škoda se zaljuljala od udara zraka. Kreten, pička ti materina! viknuo je za autom. Napokon su uspjeli skrenuti u sporednu ulicu. Koristeći inerciju vozila, s lakoćom je odgurao auto na travnjak. Onda je sjeo na suvozačevo mjesto.

Potegnuo je ručnu.

Kurva ga je ponudila Marlborom i pljoskom.

– Hvala – zapalio je cigaretu, uvukavši dim duboko, skroz tamo do solarne čakre. Otpio je i gutljaj, činilo mu se, Ballantinesa.

– Ne ide te danas, a? – stavila mu je ruku na bedro.

– Nema Boga – rekao je patetično-dramatičnim tonom.

– Ima ga, ima, ali vidiš kakva se spustila magla. Otac naš trenutno nije u mogućnosti vidjeti svoju djecu – baš se simpatično smijuljila.

– Kolko mi je još vremena preostalo? – upitao ju je.

Izvukla je mobitel iz torbice. Kabinu je ispunilo plavičasto svjetlo: – Pola sata. – O, dovraga! Šta ćemo?

– Ti odluči – slegla je ramenima.

Piljio je u treperava, mutna svjetla metropole.

– Pa, ono, kako bih rekao, ja bi najrađe da mi vratiš lovu – pokušao je nemoguće, izmusti natrag vlastitu lovu. To, naravno, rijetkima uspijeva. I kod seksa, a i inače.

– Zaboravi, srećo! Lijepo sam ti predložila Tvrtkovu. Jesam li? Nisi htio, pa eto ti sad – ipak, da sve ne ostane s tim okusom gorčine u ustima, počela mu je milovati međunožje.

– Ništa onda… – uzdahnuo je – imaš gumicu?

– Naravno, guma je u cijeni usluge. Kako ćeš?

– Kaj ja znam… – osvrtao se po kabini dok je svlačio hlače i gaće. – Odostraga?

Djevojka je klimnula. Onda je zavitlala opušak kroz prozor.

Svukao joj je gaćice, upro se leđima o volan, ali trebalo mu je malo vremena da stvar sjedne na svoje mjesto. Kad je sjela, toplina mu je prostrujala preponama, a onda i čitavim tijelom.

Zaronio je obrazom u te činčile.

Tužno se zabijao u nju, škiljeći u jantarnožut masiv Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

dobar opis uličnog seksa :)

Zanimljiva pričica. :-)