nije za sapuničare i one zeljne priča o ljubavnim brodolomima

Citala sam malo o autizmu,uglavnom svugdje pise isto.Prijateljicinom sinu je prije nekoliko mj ustanovljen autizam,ima 3,5g tako da se jos uvijek nezna koji oblik.Svi su jako pogodeni tom vjescu,imaju curicu istih godina(blizanci) koja je hiper inteligentno i napredno dijete.

Ono sto mene brine u cjeloj toj prici je opravdani strah(obzirom na ponasanje prijateljice) je da bi mogla dopustiti doktorima da mu prepisu neke medikamente.Stravicno se bojim te mogucnosti jer vidim da ju je to jako razocaralo,cak je imala nekoliko ispada kad ga nije htjela voditi na igraliste da drugi ljudi ne primjete.

Ako itko od vas ima iskustva u tome molim vas za par pametnih savjeta uvjerena sam da se puno vise moze uciniti radom.Literatura daje neke natuknice medutim vjerujem da praksa "obicnih" ljudi sa vlastitom djecom moze biti bitnija.

Ako itko ima i negativna iskustva vezanim za davanje medikamenata molim vas da ih navedete htjela bi joj sve ovo isprintati tako da razmisli milijun puta prije nego se upusti u tako nesto!

U svo ovo moje bivanje na Iskrici moje teme bile su malo vazne,jos jednom apeliram :pomozite mi da pomognem jednom djecaku koji je zaista predivno djete!

Hvala svima!!!!!!!

zašto bi više vjerovala nekome sa iskrice nego liječniku tog dječaka?

imaš jednu predobru knjigu: Dječak koji je volio prozore. Pouzdano znam, da je šok tvoje prijateljice kratkog daha, da će sigurno prihvatiti bolest i biti majka kao i sve majke djeteta s posebnim potrebama. To je uvijek BEZGRANIČNA LJUBAV I BORBA. Ne brini!

lijeka protiv uzroka autizma nema.
liječenja simptoma je vrlo upitno.
kad bi to bilo moje dijete, izostavila
bih bilo kakve lijekove i djetetu
poklonila pažnju i ljubav kao što je
već navedeno.

Zasto bi vise vjeovala nekome sa Iskrice nego ljecniku? Evo ti citat strucnog misljenja:" specifični inhibitori ponovnog neuronskog preuzimanja serotonina i dopaminski blokatori mogu smanjiti određena neprilagođena ponašanja povezana s ASD-om. "

Neprilagodeno ponasanje? Pa mi smo svi neprilagodenji znaci najbolje da smo svi na sedativima!

To ne dolazi u obzir!

u tako jebenom i teškom trenutku, za tu obitelj, najgora vrsta pomoći je prijateljica- laik koja, unatoč tome, ima čvrst stav, što je prihvatljivo, a što ne... tvoja briga je hvale vrijedna, ali pristup problemu...?

Nemas brige oko mog pristupa,i ja nisam samo prijateljica,ljude koje nazivam prijateljima su moja "obitelj" i mi imamo takav stav jedni prema drugima ....sve ostalo su poznanici.

Zapravo zaista je jadno koliko su neki mizerno u stanju pomoci i podjeliti svoje misljenje i iskustvo,ipak iskrica mozda nije mjesto za ovakve rasprave,meni je palo na pamet da se i ovdje nalaze ljudi od krvi i mesa kad ono neki su ovdje samo kao zastupnici svog kurca.

ni jedan komentar nije zavrijedio tvoju ljutnju. Javili su se ljudi dobre volje i namjere.

... svoje mišljenje sam stekla kroz posredno iskustvo i te slike su ostale, plastično urezane... nije rečeno da vaša priča mora biti ista... majka, koja izujedanih ruku, MORA na posao i klinka, krvave glave(od ritmičkog udaranja u zid) koju ostavlja brizi osobe, koja je čak ni ne voli... ne volim kemijanja, kao ni ti, ali su nekad nužna... uloga Prijatelja je: pomoći, kod problema tehničke prirode... biti na raspolaganju, u svakom, pa i najčudnijem trenutku... biti čvrst i stabilan, jer je bol prije svega i svih, roditeljska... biti fleksibilan i bez stava u stvarima, o kojima tek treba učiti... distancirati se od svog osjećaja bola i svojih projekcija, kakve stvari trebaju biti... budi Sluga, koji je oslobodjen panike i uskovitlanosti, a sve s ljubavlju u srcu i oku... zaboravi sebe, u toj kombinaciji, ili se udalji...

on nema takav oblik autizma,odsutan je..doduse ne u svim momentima,socijalan je koliko je to moguce,ne nanosi si nikakve ozljede niti drugima(u biti je operiran od bilo kakve agresije).Voli dosta vremena biti sam,paznja mu je fokusirana na mehaniku,uzme zdjelu npr i vrti je na sve moguce nacine,slaze kockice..rasplace se ako padnu,ne jede cvrstu hranu,ne ide sam na wc,znaci jos uvijek ima pelene,ne prica,ne voli nepoznate osobe,ali voli fizicki kontakt sa roditeljima,kumom i samnom,shvaca smijesne situacije i smije im se! Osim tih nekoliko natuknica u kojima se ponasa kao autista meni se cini kao posve normalno dijete s kojim je potrebno puno puno rada.