DRVENO MRTVILO
lijeno ustajem iz svoje svilene postelje,gledam narančasti zid,u glavu pogađa me klupko misli,odlazim pospremiti izbljuvke sjećanja....
toliko nepoznanica u mojoj drvenoj glavi..sudara se....
ali ispraznost svakodnevnog radnog dana čeka me kao konstanta,isto kao moga udaha ovoga smoga što lebdi iznad nas...
uključujem mrtvilo u svome mozgu...
10.06.2009. u 13:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar