Onako, usput

  Postoje stvari koje nekako cijeli život priželjkuješ, a dogode se onda kad im se najmanje nadaš... I uvijek je tako, srećom, i neka sreća prati sve to, neka neizvjesnot, i radost...
  Ovaj vikend konačno sam definirala nešto što me cijeli život mučilo,prošlo je bez euforije, bez suvišnih emocija... i to mi je nekako drago...
  Na kraju samo ostaje  nekakav gorak okus, zašto ljudi u svojim s ovozemaljskim životima, koji su kratki, i samim time trebali bi biti ispunjeni nekom plemenitošću, uvijek biraju onaj drugi način, manje ljudski, više nagonski životinjski... A obavezno to plaćaju oni koji su najmanje krivi, mi njihovi potomci, točnije mi njihova djeca...

hahah , pričaj mi,, i ja sam platila biesne gliste svojih staraca ,, drago mi je zbog tebe

Istina je ovo gore napisano.:-))))
A ovo dole nije uvijek tako.:-)