Kad god si kažem "e sad je dosta" emocija...............
koje mi pale i žare dušu,čežnje za nekim koja me čini ranjivim i sputanim,požude koja me tjera da radim što nebi, da te iste čežnje nema u mojoj duši,isčekivanja da joj pročitam riječ koju mi je poslala, i straha od mogućeg ponovnog bola od rastanka.......te riječi "E sad je dosta" tih emotivnih sranja, dobiju na težini.Ali pomoći nema.Um nikada nije upravljao emocijama i srcem. Izgleda da se ta agonija nastavlja do sudnjeg dana.
16.06.2009. u 22:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Da te iste ,počinje velikim slovom ,tj počinje nova rečenica
Autor: keruan | 16.06.2009. u 22:10 | opcije
pogođena tema...
Autor: la-donna-ines | 16.06.2009. u 22:13 | opcije
Pa neka,umijeće je i to priznati sebi,da toga nema,bilo bi monotono...
Autor: Alhena | 16.06.2009. u 22:16 | opcije
dobro je pa ne znamo kad će doći taj sudnji dan..
Autor: ANGELVER | 16.06.2009. u 22:16 | opcije
pa nije to agonija
Autor: bacilajesvenizrijeku | 16.06.2009. u 22:18 | opcije
Je nakon 40 godina ,hahahaha
Autor: keruan | 16.06.2009. u 22:26 | opcije
Ja sam se naučila, samo pare brojim:))
Autor: bacilajesvenizrijeku | 16.06.2009. u 22:34 | opcije
i ja ,i odmah ih dajem dušmanima,hahaha
Autor: keruan | 16.06.2009. u 22:40 | opcije
wow,zar nije dobar osjećaj biti toliko živ i poslije 40-te i moći osjetiti zadovoljstvo kad ta iščekivana riječ ili osoba stigne
Autor: zlocka45 | 18.06.2009. u 1:11 | opcije