Crvena ruža.. samo cvijet i ništa više (tko ima prijatelje kao ja - što će mu neprijatelji?)

"(Svaki dan OSHO) - Izaberite prirodu ...Sve do danas mislilo se da pojedinac postoji zbog društva, da pojedinac mora slijediti ono što društvo diktira, da se mora uskladiti s društvom. To je postalo pravilo normalnoga ljudskog bića – uskladiti se s društvom. Čak ako je društvo nezdravo, morali ste se uskladiti s njim, tad ste bili normalni. No pojedinac ima 1 problem – priroda zahtijeva jednu stvar, a društvo nešto posve suprotno. Kad bi i društvo zahtijevalo isto što i priroda, ne bi bilo sukoba. Ostali bismo u rajskom vrtu. Problem se javlja zato jer društvo ima vlastite interese koji nisu obično u skladu s interesima pojedinca. Društvo ima vlastita ulaganja, a pojedinac se mora žrtvovati. Naš svijet je okrenut naopačke. Trebao bi biti drukčije okrenut. Pojedinac ne postoji za društvo, ali društvo postoji zbog pojedinca. Zato jer je društvo samo institucija, ono nema dušu. Pojedinac ima dušu, ona je središte svijesti."

Zar ima što ljepše od ovoga???-Pozdrav ostavljam...:-))))

evo dođem nakon mjesec dana i red raznježi...life to life...

evo.. slobodan let za pjesničke duše :)

fantasticno !!!

i ja bi da letim...ola rose...how r u?

I'm cool :) mršavija 8 kg :)

fantastic...you must be so proud...

bravo za upornost:))

da,treba imat dušu...za sve...

yes, "broke.." :) herbafast :)

sutra ga idem kupiti

Malo previše humanizma. A gdje je ljubav? Onak, ko wall-e?

Herbafast ubija glad u mozgu :)

a gdje je ljubav? :) pita Parni valjak.. pita netko jako tiho :)

Pa gdje je ljubav? Ne ona centrifukalna sila, nego ljubav. L J U B A V.

Ljubav ne smije biti zahtjevna. Inače gubi krila pa ne može letjeti. Ukorjenjuje se u zemlju, postaje vrlo zemaljska. Pretvara se u požudu te donosi veliku bijedu i patnju. Ljubav ne smije postavljati uvjete, ne treba od nje ništa očekivati. Ona mora postojati samo zbog sebe, a ne zbog neke nagrade ili radi rezultata. Ako u njoj ima motiva, ljubav ne može postati raj. Ograničena je na motiv. Motiv postaje njezina definicija, njezina granica. Nemotivirana ljubasv ne poznaje granica. Ona je čisto oduševljenje, zanos, ona je miomiris srca. I upravo zato jer ne postoji želja ni za kakvim rezultatom, ne znači da neće biti rezultata. Ima ih, događaju se uvelike, jer što god dajemo svijetu, vraća nam se, odjekuje ponovno. Svijet je rezonantno mjesto. Ako u njega ubacimo ljutnju, ljutnja nam se vraća. Dajemo li ljubav, vraća se ljubav. Ali to je prirodni fenomen, ne treba misliti na njega. Treba vjerovati. Sve se događa samo od sebe. To je zakon karme. Što god posijete, požet ćete. Što god dajete, to i primate. Zato ne treba o tome razmišljati. Sve se događa automatski. Mrzite i drugi će mrziti vas. Volite i bit ćete voljeni.

reče Osho :)

što još reći...amen!

aleluja, "ema.." :)