prijateljstvo...
... kako je to teško... a opet lako...
...kako se u nekim prijateljstvima moraš uvijek iznova dokazivati... i uvijek je sve sumnjičavo... i nezgodno... i boli...
...a kako su neka lagana... sasvim jednostavna... kako je jednostavno da je prijatelj/-ica tu... da dijeliš s njime bilo što... da jednostavno šutite... pričate... ma bilo što... samo je tako lako... i tako je normalno da je tu...
...ponekad... nekako imam osjećaj kao da mi je više stalo do ovih komplicianih prijateljstava... srećom nemam ih puno... ne b ih podnjela...ma zapravo nije da mi je više stalo... nego su više tu... kako se moram truditi... više razmišljam o njima...
...ponekad zaboravim koliko su ova jednostavna... iskrena... prava prijateljstva zapravo vrijedna i važna... jer mi je sasvim normalno da su takvi prijatelji tu... da im se izjadam... da se smijemo... da mi pomažu... da im pomažem...
nadam se da ih nikada neću zaboraviti cijeniti... :)
04.09.2004. u 23:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar