Onako, usput

  Iskreno već godinama se pitam, ko je tu lud, da li oni koji misle da život treba turbo živiti pa onda su svaki dan kad je to moguće na nekoj drugoj destinaciji, ili oni koji krepaju i sve im treba unaprijed biti isplanirano da bi se igdje pokrenuli...
   Gledam svog kolegu koji je primjer onih prvih, koji živi trista na sat i gotovo sam sigurna da će jednog dana imati što pričati svojim potomcima ako ih uopće stvori,pa ako i ne, svejedno bit će zadovoljan jer je svaki trenutak slobode u životu znao dobro iskoristiti, iako ja baš ne bi u platežnom smislu trošila koliko on troši...
   Ili ovi drugi, koji uredno kupuju spizu jel ne daj Bože da šta fali, neka se uredno ždere svaki dan, frižider mora bit svaki dan pun, bevanda za svakim obrokom, i neko usiljeno društvo svakog vikenda, eventualno koja briškulica koju će odigrati muški živalj, dok će ženice skrušeno razmjenjivati recepte i li satima srati o najnovijim krpicama koje su kupile...
 Fakat da popizdiš...I sad sve u svemu jedino što me zanima je koji je to k.... ljudima koji jednostavno zamru kad se svečano objese, a prije toga potroše za taj svečani čin ceku Isusovu... šta 'oće reć' sve šta su imali,a možda i posudili, da nakon tog svega priseravanja postanu krepaline, od kojih momentalno imam poriv za povraćanjem ili u najgorem slučaju ako me sataru da im odrecitiram sve šta ih ide... ????
   I zato se uvijek ugledam na tipove poput mog kolege, i živim turbo dokle god mogu,a od onih s punim frižiderom zazirem koliko god mogu!!!
  

i ja živim kako mogu ,

Meni je frižider uvijek pun!!!
A naučio sam živjet na više mjesta istodobno...Je, naporno je to, ne moraš ni pitat, al neke stvari unucima neću pričat... Bitno je samo kad se vratim, da imam nešto za pojest i popit, sam - ako treba...