DayWalker

Bilo mi je teško jučer. Ma ne. Nisam bil u kurcu, tužan, sjetan i slično. Bavil sam se građevinskim radovima. I sad me bole i oni mišići i košcice za koje nisam ni znal da ih imam. Ne pomaže ni Andol, ni masaža, ni namakanje u kadi. Iako je ovo zadnje pomoglo za općenito opuštanje. Sad dižem noge samo par milimetara od poda, a podizanje šalice sa kavom uzrokuje neopisive bolove. Au, au, au, au. I zanimljivo da nisam u tramvaju uspel sjest (čudo jedno), neg sam se uz grde bolove dopeljal do posla. Nebum nikad više fural mort na treći kat po stepenicama. Il dizalica, il štrajk. U tramvaju uobičajena gužva. Inače baš ne razmišljam o tome, al kak me danas sve boli, pa sam bil ljut kaj nemrem sjest, napravil sam si malu analizu jutarnjeg javnog prijevoza. Gerijatrija se budi u 5, jer nemreju spavat po ovoj vrućini (tlak, gušterača, bronhiji, pluća i sl), pa onda čim se počnu otvarat dućani, plac, doktorske ordinacije oni skaču na štake pa pravac - besplatni tramvajski prijevoz. Naravno, do zuba naoružani cekerima. I kužim da se starim ljudima teško uvlačit u kadu, al ja fakat ne moram snifat jednotjedni ustajali znoj. Nije, ponavljam - NIJE, mi jasno. Postavite se u situaciju. Imate 70 god, služite se štakama, zadišete se nakon prođenih 10 m, treba vam tri minute i pomoć dvoje ljudi da se popnete u tramvaj, dvije minute da dođete do prvog stolca i dignete onog ko sjedi na stolcu. Vozite se do placa, sjedite do zadnjeg trena jer nemrete ustat dok tramvaj vozi, dvije minute dok se dignete, tramvaj je već pun pa se teže probit do vrata, treba vam dvoje ljudi da vam pomogne sići dole, dok ste na srednjoj stepenici zetovac, koji vas ne vidi jer su svi već ušli, zatvara vrata i kreće, ljudi viču na njega, pa napokon izlazite van. A vani milina jedna. +40 u hladu, a vas muči niski tlak, arterioskleroza i slične kardio vaskularne boleštine. Al nema veze. Jer na placu je kelj 25 lipa jeftiniji nego kod Jože u kvartovskom dućanu.
I ja ću biti jednog dana star. Možda i odem s mozgom u bananu. I žao mi je starih ljudi koji često nemaju nikog da se brine o njima, pa se moraju mučit sami. Al postavio bih samo jedno pitanje.
Dragi stariji sugrađani, dragi umirovljenici. Imate cijeli dan pred sobom. Koj se kurac rivate kad ljudi idu na posel????

da sve stignu prije vručine, :))

hm, bojim se da mi svi prošvikamo jednog dana (sooner or later). stvar je to percepcije...

DW shvatit ćeš kad ostariš ;))))

misliš da ih ima i na iskrici':-)))