Čarobni brijeg

Negde se pipnu naši mali svemiri kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri i kao talas naiđeš.
U školjke tvoga pupka leto zimuje, tu čuvaš mrve sunca za nas.
Sa tvojim dodirom se čeznja rimuje dok kao talas nadireš.

I nista više nije vazno, lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas.
I nitko više nije bitan, svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst. Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe ko uz krst. Ti kao talas izmičeš.
Ostavljaš slane kapi bistre i jato dobre mirise Istre po sobi razvijaš.
Ostavljaš varljiv zalog pene u srcu ove napukle stene koju razbijaš.

I ništa više nije važno lice sveta zlobno i lazno se raspline za čas.
I nitko više nije bitan, svi su pesak prezren i sitan
Pesak ispod nas.

(Đ. Balašević, http://www.youtube.com/watch?v=jnoQhkx6maM)



Ne shvaćam, zaista, kako bih nakon ovih stihova mogla ikad više pronaći u sebi dovoljno arogancije da pišem pjesme.

Ništa ljepše ti ne mogu napisati.

jel on to čita?

on ima stih, za svaki trenutak:))

cit.''Ljudski život je tek trenutak, njegovo postojanje neprestani tijek, čula poput slabe noćne svjetiljke, čitavo tijelo hrana crvima, njegova duša nemiran vir, sudbina tajanstvena, a slava nestalna.'' M.A.

zar je važno da napišeš nešto ljepše? pisanje nije natjecanje, nitko ne pobjeđuje...samo izvlači na površinu ono nutarnje, osobno, samo naše. I hrabrost je već to nešto samo naše objaviti, obznaniti

Širok osmeh i zlatan zub:-)

Ako su ti jednako bljutave kao Balaševićeve, bit će to pozamašna usluga općinstvu.

Đole jednostavno zna:)

d.h.-baš si- d.h.

Negdje se pipnu naši mali svemiri :-)). Očito, puno gubim jer sam prestala slušati Balaševića :-)).

...eeeeeej, si bila po delicije?...:)

je, sve u redu, zadnji čas, rade do 6

...ok, znači da se sutra mogu čista obraza ukazati u mesnici...:)))))))))))))

možeš :)