Onako, usput

 
   Na Galilejinom blogu netko je komentirao da brak kao institucija propada...Na žalost često o tome i sama razmišljam, zašto je to tako???
  Svi rastavljeni imaju istu priču, neslaganje karaktera nije išlo, rastava je bila jedino riješenje...Ne trebam više nikome kuhat peglat, i slična razmišljanja...  
    Oni koji su ostali u braku, sve im se svodi na ON, ONA... da se zapitaš opet i sto tisuća puta "zašto"????
 

...jbg...rastavljen...sretno...nesretno...ak neš ne ide - onda NE IDE! jelda? :)

hehe, to je napisala moja malenkost.

zato što je ženama već dosta biti i raditi ono što je u svom blogu napisao palmidjana, a muškarci to očekuju :)

ne propada brak nego ljudski osjećaji kao što su zajedništvo povjerenje tolerancija i vjernost

Zakaj se razvode? Odnosi između muškarca i žene su uvijek bili isti....danas je razlika samo u tome što žena može otići kad joj dopizdi...dok je prije morala šutjeti i trpjeti.

od pomanjkanja osjećaja (ljubavi, bliskosti, zajedništva...)ljudi se razvode, a zbog straha od razvoda, mnogi se niti ne žele upuštati u isti...
kada netko kaže kako na braku treba raditi, a kada na nečemu "radiš" , to zvuči pomalo "raditi nešto preko volje", "raditi nešto na silu". u stilu "radimo na tome da se ne razvedemo..."
"Na dobrom se braku treba truditi, ali kada je o ljubavi riječ, truditi se znači-previše se truditi-rad ne pali. " Kaže Laura Kipnis u knjizi Protiv ljubavi.

kad se od mene OČEKIVAO trud u braku onda sam se razvela. Pokazala svima srednji prst, jer kad od tebe svi očekuju da ćeš biti šprancirana žena i trpiti nešto što je mimo tvoj uvjerenja..onda se potrošiš. Godinama sam bila sama i uvjerena da mora postojati normalna muška osoba koja je meni slična. I postoji. Kod dvoje normalnih odgovornih ljudi jedan prema drugome, nikak trud nije potreban. Sve je tako lako.

Društvo se promijenilo i brak je nužno redefinirati. Brak je u startu zamišljen kao socioekonomska zajednica dvoje pred zakonom jednakih. Mjera za jednakost se promijenila. Emancipacija je "povampirila" žene pa im ekonomska sloboda omogućuje nezadovoljstvo svime onim što su kao majke i partnerice uživale prije. Danas traže pažnju, a za pružanje pažnje treba vrijeme kojeg zbog razvoja društva imamo sve manje i sve smo manje strpljivi. Ironično je da unatoč svim medijima kojim raspolažemo još uvijek nismo u stanju komunicirati, učiniti nešto zajedničkim.

žene traže, osim pažnje ravnopravnog partnera, u svemu...žene su otišle korak dalje, a muškarci su negdje uz put zapeli

Moja prijateljica i njen muž prije braka su sami napravili jedan mali filmić o tome zašto se žele vjenčati. Otvoreno su jedan drugome rekli što osjećaju, što žele, čemu se nadaju, kako vide svoju budućnost. I svaki put kad su u krizu to pogledaju. Neki ljudi gledaju slike s vjenčanja

meija, to sam upravo ja htjela napisati.

bez ;-)

gali...odlična stvar!! Ljudi putem često zaborave osnov ..bit..onoga u čemu su se našli:)

seruckate

činjenica je da se prioriteti kroz život mijenjaju i ono što nam je bilo bitno u 20-tim, ne znači da će biti i za 20 godine, pogotovo jednom i drugom...i eto ti problema

pa ljubav nam je valjda bitna i u 20-ima i u kasnijim godinama!!??

Pam je, ali ljubav ne plaća režije i ne maže se na kruh ;-)

meija zar ljubav zajedništvo povjerenje nisu jedino važni kako u 20
tako i u 60 ?

niste tolerantni, eeeee to je to, zato vam se brakovi raspadaju, tražite dlaku u jajetu.

ma naravno da jesu, ali nitko me ne može razuvjeriti da se ne mijenjamo...a činjenica je da se često puta ne događa istovremeno i u istom smjeru...moram priznati da mi je apsurd očekivati da će nešto trajati cijeli život u sadržajno nepromijenjenom obliku

ma mei znam..totalno si u pravu kad to kažeš. BAŠ zbog toga...sve ode u stranu..pa se osjećaj nemoći pretvori u okrivljavanje onog drugog. Koji je s tobom u istim govnima. A obećalo se u znak ljubavi: u dobru i zlu. Tu bi ljubav trebala iznaći riješenje. Zajedno smo jači..zar ne?

naravno da se mjenjamo,vremenom postajemo sve sličniji životnom saputniku/ci no ljubav međusobno povjerenje i zajedništvo uvjek ostaju isti

Pam sve to je upravo tako, ali znamo da i nije....klincima od 20-tak godina kad ulete u brak je bitan krov nad glavom da se imaju gdje nesmetano prašiti, pun frižider kad ogladne i još nešto sitno sa strane...u 30-tim razmišlja se o zajedništvu na drugi način, klincima, dobrom poslu, riješenom stambenom pitanju...kasnije dolaze neke druge vrijednosti na red...

tape, ja drumom, ti šumom (očito si jedan od rijetkih romantika)...partneri iako žive pod istim krovom 24 sata zajedno ne razvijaju se uvijek na isti način i u istom smjeru!

meija molim te reci mi samo jedan primjer tih suprotnih promjena koji se
tolerancijom nemože savladati ?

nemaju svi jednak prag tolerancije...nemoj mi reći da se nikada nisi našao u situaciji da ti je nešto nekad bilo simpa, a s vremenom počelo ići na živce?!

na žalost, obično ono što nas je privuklo na partneru (mimika, smijeh, smisao za humor, čak neke sitne mane, način na koji reže šniclu i umače kruh u umak), s vremenom počne ići na živce...

anti...ma da si muško bi ti poslala pusu...o tome tu kvocam već neko vrijeme i ne kuže me :))

meija
ja te savršeno dobro razumijem! :)

anti...hvala...pozdrav i tebi :)

hoću reći da nikada nisam gledao što mi se ne dopada na nekoj osobi nego što mi se dopada,mogu i događa mi se da nešto nisam volio a kasnije sam zavolio isto tako i nešto što sam volio prestao voljeti,no o kakvim to ti promjenama pričaš ? jedno je nešto voljeti a drugo podnositi i tolerisati
neeću nikada shvatiti da nekoga zavolimo zbog tih i tih osobina a onda ga zbog tih istih osobina prestanemo voljeti jer nam sada te osobine idu na živce

pa mora li čovjek cijeli život voljeti ono što je nekada (jednom) volio?

nemora i nevoli al sada nije rječ o tome
nego o promjenama koje se dešavaju u nama
a koje prelaze prag tolerancije

brak je izmišljena institucija u kojoj se sve svodi na toleranciju i popuštanje bilo jedne ili druge strane...ako netko stalno tolerira i popušta male su šanse da se upozna jer sam sebe guši i zavarava...koliko je normalno nešto obećati za cjeli život? gdje je mogućnost za promjene i osobni rast?

tape ja sam se samo pozvala na tvoju zadnju rečenicu.
a da, ovdje nije riječ o tome, ali eto uz samokontrolu i toleranciju brakovi ipak i opstaju...

musko61616
svaka čast.
a nije li čudno(nije ovo prava riječ) što se od mladenaca traži zavjetovanje na vječnu ljubav?

niti kontrola, niti tolerancija ne pomažu, ako nećije ponašanje u braku prijeđe granicu koja vrijeđa ljudsko dostojanstvo onog drugog. Obično se, tek kad se prijeđe granica u ponašanju partnera, jedan odluči na rastavu. Zašto jedan povampiri. Možda ima neku poveznicu sa Pamelinim blogom večeras. Moć. Vlasništvo nad onim drugim. Spolna nadmoć ili nemoć. Ježi ga.