Cuspajz u glavi

Jeste li se ikad osjećali da stojite na jednom mjestu a sve što se događa, događa se oko vas.. A vi stojite u sredini i čini vam se da svatko zna kamo ide. I svakog kog pitate za smjer, jednostavno vas ignorira, ne čuje.. I tada poželite zaplakat, a suze ne idu. Poželite vrištat, a ne možete ispustit glas.. Vi ste samo jedna beznačajna točkica na svijetu...
Tako sam se ja osjećala do prije 2 godine. Život mi se svodio na besciljno lutanje kroz život. Negdje u razdoblju odrastanja sam izgubila sebe.. Vjerujte, odvratan feeling. Bez samopouzdanja, slijepo slijedeći druge, jer se sama nisam nikad mogla ni znala odlučit što je za mene dobro.. Kao da sam slijepa, a netko mi je dao glupog psa vodiča koji ni sam nije znao kuda ide! Jednog dana se sve to promjenilo. Izgubila sam nekog sebi bliskog i to me vratilo u život. Tužno je kako se treba dogoditi neka tragedija da bi vam iz guzice došlo u glavu. No bilo kako bilo, poslije toga sam rekla dosta. Imamo taj jedan mali život koji i nije tako dug, čemu da prođe u ništavilu? I malo po malo, vratila sam vjeru u sebe. Tko su drugi da mi diktiraju život? Ja znam što želim, kako se osjećam, zar ne? I zašto ja ne bi vrištala s vrha zgrade ako mi se taj dan vrišti? Zašto ne bi imala kričavo zelenu boju kose ako se to meni sviđa?
Prošle su pune dvije i pol godine. I sve dok nikome ne radim zlo, ja ću radit što želim, ja ću osjećati što želim...ja ću biti što jesam, jer ja nisam samo ime!

ti si ćušpajz ali si interesantna:)

LOL, nije kriza identiteta.. Ja samo pitšem kaj mi padne na pamet.. Ne zovem se uzalud Čušpajz!

Zadnja izreka je super,da nisam tako posten,ukrao bih ti zadnju recenicu bloga :)

ako ti zivot da limun, napravi limunadu

Yep, bolje sex u pustinji, nego pijesak u krevetu!