Cuspajz u glavi

Bullshit! Takav je moj cijeli dan danas. Od ranog jutra, a to bi bilo negdje oko 7 ujutro, otkad sam otvorila kapke i vidjela enormnog pauka da mi se spušta sa stropa, ravno iznad moje glave. vrtoglavom brzinom sam se sjurila s kreveta, i u toj cijeloj pomahnitalosti udarila glavom u zid- jer sam pametna krenula na krivu stranu kreveta. Ulazeći u kupaonicu da vidim jel mi je ostala kakva šljivka na čelu, skužila sam da imam prišt veličine etne na Siciliji koji svakog trena treba eruptirati, i znate gdje? Na nosu! "Ahh, šta sad..."-pomislila sam i nazvala ga Friedrich. Barem jedan prijatelj koji će me bezuvijetno slušati. Nakon što sam se uvijerila da šljivka ne bu došla u posjet na mojoj čelendri, obukla sam se i krenula na ispit. Jedina pozitivna strana u tih 30 minuta šokova prije izlaska iz kuće je bila kava i prva cigareta na mom omiljenom balkonu. Anyway, vozeći se tako tramvajem (već je bilo negdje oko 8.30) letimičnim pogledom sam skužila i svog bivšeg s curom. Ne, nije me čopila nikakva ljubomora, nek mu ih je sto, po mogućnosti takvih ko on, nego je ta cura njegova frendica od malih nogu. A glupa je ko noć (jednom me prilikom pitala na kojem se kontinentu nalazi engleska, pa si možete misliti). tek tada mi se upalila lampica! Od svih sranja koja mi je priuštio u životu, verbalno ili na "lizing", od svih cura s kojima sam ga djelila (to sam shvatila tek kad je bilo kasno), još sam ga djelila sa odbjeglom vijugom nekog mozga uzgajanog u černobilu! Da nisam morala na ispit, glavu bi mu zagurala u šaht!
I tako, dođem ja na faks sva živčana, uđem u učionicu i čekam, i čekam.. i ajde, nakon tri i pol svjetlosne godine dođe i profa s ispitima. Aleluja, daj da ostavim neki trag na tom papiru, pa da idem doma hladit živce u frižideru. i naravno, kak me prati peh cijeli dan, nije odustao ni sad. Dobijem 16 pitanja koja su pala iz vedra neba. Ali, hvala Bog, mogu srat gluposti i u gluho doba noći, kako ne i ujutro, pa sam uglavnom popunila ispit sa tri rečenice koje sam samo preformulirala u idućih 15 pitanja.
Vraćam se doma poslije ispita, pobjegne mi bus ispred nosa, a u međuvremenu sam otišla do pekare da si kupim neku junk food pizzu i skužim da sam onakva blentrava zaboravila pare doma! JUPI! samo mi još fali meteor u glavu da dan bude cjelovit i da napokon mogu reći "Sad idem skočit u Savu!" Nekim čudom nije doletio meteor, već sam srela najdosadniju frendicu koja je neumorno mljela o nekim svojim problemima za koje ju uopće nisam pitala.. I dok je ona brusila o tome, ja sam zamišljala kako ju jede velika hobotnica, prvo od tih njezinih brbljavih usta prema onih raštimanim kukovima, i završava sa njenim smrdljivim tabanima.. I eto, bus je došao za tren! ipak nije bilo tako dosadno čekati ga... Došla sam doma i išla si skuhati kavu. Skuham ja kavu i zapnem za tepih u kuhinji te prolijem kavu sebi po nogama, usput zamažem mamin bijeli tepih (tko uopće ide stavit bijeli tepih u kuinju??) i to je kap koja je prelila čašu...
TRRRRRRRRRRRRR- tada me probudila budilica. 7 sati je, i ja moram na ispit!

Nema ničeg što je navedeno iznad zadnje rečenice (Hvala Bogu)

Hahaha.. nope.. imam inače fobiju da dobijem prišt, onako veliki na nosu.. pa pod silom prilike sam to i sanjala. Valjda stress i te spike..