Cuspajz u glavi

Svi mi griješimo, to je jednostavno u ljudskoj prirodi. Nitko nije bez grijeha, nitko nije savršen. To je ono što čini dinamiku ovog svijeta. Da nema ružnoga, ne bi znali što je lijepo. Od malih nogu suočeni smo sa usponima i padovima u životu, suočeni smo sa prijateljstvom i licemjerjem, sa srećom i boli. To je dio života, i nekako smo to tijekom odrastanja i prihvatili.
Koliko puta vas je netko povrijedio? Sjetite se samo koliko puta ste plakali, pa makar u sebi, osjećali onaj nepodnošljiv osjećaj boli jer vas je netko povrijedio, pa možda i ne namjerno.. Sjetite se samo kakvu ste ljutnju i bijes osjećali poslije toga.. Zašto se to baš vama događa? Zašto vi bar jednom ne možete biti sretni? To su neka od pitanja koja su vam, vjerujem, sto puta prozujala kroz glavu.. Zašto baš vas iznevjeri osoba do koje vam je tako stalo? Cijela slika o toj osobi razbije se u tisuću komadića i shvaćate da je to totalno drugačija osoba no kakvom ste ju vi projecirali u svojoj glavi.
I onda ta ista osoba traži oprost, a vama je muka od same činjenice da se morate uopće suočiti s njom "face to face". Najradje bi ju izbrisali iz pamćenja i života općenito.. a s druge strane, osjećaji su još tu. To je ona ista draga osoba za koju su vas vezali osjećaji.. No, ljutnja u vama , bijes i želja za osvetom pobijaju bilo kakvu pomisao na oprost.. Govorite svakakve teške riječi, a u očima vidite da se kaje, no nedate se.
S vremenom vas popuste osjećaji bijesa.. Prolazi godina, dvije, a vi još uvijek niste zaboravili na to.. I ne samo to, nego sad već i razmišljate kako, ne samo da vas je ta osoba povrijedila, već vam je oduzela i tolike godine na patnju i bol.. jer još uvijek vas boli ta činjenica.. I samo ide prema gorem.. Vi ćete, naravno s vremena na vrijeme, početi normalno živjeti i zaboraviti, ali nečete oprostiti...
A kad je riječ o vama? Kad vi tražite oprost za nešto što ste učinili i prema vama se tako odnose? Tada opet uključujete svoje obrambene mehanizme i  pomišljate kako je ta osoba sebična... Kako vam ne može oprostiti kad se zbilja kajete? Kad vam je zbilja žao? Povrijediti nekog i biti povrijeđen nisu male stvari. A da bi dobili oprost, morate ga znati i dati. To ne znači vratiti sve na staro, oprostiti i opet vratiti tu osobu u svoj život, već znati u srcu oprostiti i reći sebi:"Nisam više ljuta na nju/njega." A kada to uspijete, možete biti ponosni na sebe!

"Oprostenje je to da akceptiras svoju proslost i da prestanes zeljeti da je bila drugacija"

Upravo tako. Oprostiti - uvijek. Zaboraviti - nikada.