Cuspajz u glavi

U to da je svijet prerastao u globalno selo gotovo više nitko ne sumnja. Internet je svojim nebrojenim interaktivnim mogućnostima postao i mjesto gdje se stječu nova poznanstva, prijateljstva, pa i ljubavi. Svakim danom sve je više siteova za upoznavanje ljudi. Tisuće ljudi svakodnevno razgovara na nebrojenim forumima, u brojnim chat sobama u kojima se raspravlja o različitim temama.
Sati i sati provode se pred običnim monitorom, makar i u samoći kutka vlastite sobe. Razmjenjuju se e-mailovi, e-razglednice sa srcima, ružama i najromantičnijim ljubavnim porukama...Mnogi još s nevjericom gledaju na sve to pitajući se nije li online romansa samo puko zavaravanje. Tko će umjesto kave s prijateljem ili prijateljicom u omiljenom kafiću radije odabrati samoću u kutku vlastite sobe, odnosno "razgovor" s nekim za koga i ne zna kako izgleda?Pitanje je na mjestu, jer tvrditi da su virtualna prijateljstva i ljubavi uvijek najpozitivniji bilo bi pogrešno! Prigovori poput "pa kako znaš s kim pričaš, kako znaš da ti govori istinu, kako znaš da ti ne laže..." i slični nisu neutemeljeni. Virtualni svijet otvoren je i za nepoćudnosti poput lažnih predstavljanja i ismijavanja onih s kojima se priča. Srećom, to su ipak iznimke, a ne pravila.
Internet je samo prvi korakOn-line poznanstva, prijateljstva i veze uzimaju sve više maha, ali svakako je potrebno imati mjeru. Višesatni boravci na chatu ili stalno pisanje mailova mogu nas činiti toliko sretnima i euforičnima da počnemo zanemarivati stvarni svijet. To ne bismo smjeli dopustiti jer ćemo prije ili poslije shvatiti da smo ipak nesretni bez ikoga oko sebe.Veza preko Interneta može biti samo prvi korak, tj. jedan od načina upoznavanja, no živa je interakcija ono što ljude nakon toga još više zbližava i održava.
Anonimnost je prednost
Netko će reći da je anonimnost u virtualnoj komunikaciji nedostatak, ali to može biti i prednost. Koliko ste se puta, primjerice, našli u društvu, uživo, čiji vam pripadnici nisu odgovarali, ali ste se iz nekog razloga morali prilagoditi, tj. glumiti i smješkati se kako biste se uklopili? Tada ste, drukčije rečeno, prestali biti ono što jeste. Internet i virtualna komunikacija omogućuju da budete svoji, da ne glumite i ne odričete se svoje osobnosti. Svi se služe nadimcima (nickname), a ne pravim imenima. Tek kada upoznate nekoga, sami odlučite hoćete li mu se predstaviti ili nećete.U tome i jest bit - vi ste ti koji odlučujete. I to nakon što ste osobu postupno upozna(va)li, kroz stil pisanja, način izražavanja, teme o kojima razglabate i ono što kroz razgovor doznajete. Tako Internet pruža mogućnost da, ako treba i unedogled, tražite osobu svog života. Naravno, nitko ne jamči da ćete je naći, ali barem možete pretražiti cijelu kuglu zemaljsku.Očito, mogućnost traženja i biranja prijatelja i ljubavi mnogo je veća nego u stvarnome svijetu. Koliko ste se puta zacrvenjeli pred nekim koga ste sreli uživo i tko vam se svidio zato jer niste znali kako mu prići? Na Internetu to ne mora biti tako. A ako se i zacrvenite, štite vas vaš nickname i to što vas dotična osoba ne vidi...No, što ako se oboje zacrvenite? Što ako ste baš pronašli nekoga tko vam se sviđa i kome se, što je najvažnije, i vi sviđate? I što ako vas pita jeste li gledali film "You've got mail" ("Imaš poštu")? Tada ćete zasigurno intenzivirati komunikaciju, a ako je osoba iz vašeg grada ili zemlje, proširiti je i na telefon, SMS poruke...
Hrvati i virtualne vezeIstraživačka agencija "Proof" provela je na Hrvatskim danima Interneta u svibnju ove godine anketu o on-line vezama i prijateljstvu. Uzorak je bio 457 ispitanika. Na pitanje jesu li ikada imali romantičnu vezu na Internetu 14,4 posto odgovorilo je da je imalo, a 85,6 posto da nije. No, 43,4 posto ispitanika ostvarilo je prijateljstva preko Interneta, a 56,6 posto nije. Na pitanje je li nakon upoznavanja na Internetu nužan i susret uživo 28,7 posto odgovorilo je da jest, a 71,3 posto da nije.
Mudro je tražiti sliku
Euforija je neizbježna, ispunit će vas sreća, imat ćete dojam da ste našli osobu svog života. No, još ne znate kako izgleda. Naravno, ako niste bili mudri, pa je to pitali ili tražili (njegovu ili njezinu) sliku. No, kada se konačno odlučite na presudan korak - susret uživo - ni slika koju ste vidjeli ne mora jamčiti da se nećete razočarati.Vjerojatno je posve normalno da se pri prvom susretu uživo osjećate kao stranci, koliko god ste prethodno bili povezani "preko žice". Bez sumnje, u takvoj komunikaciji veliku ulogu ima vaša mašta, jer je put upoznavanja u virtualnom svijetu obrnut od onoga u stvarnom. Kako dotična osoba nije pokraj vas, s njom se ne možete povezati na temelju njezine fizičke privlačnosti, simpatičnosti, lijepih plavih očiju...Najgore što vam se može dogoditi jest da se razočarate, ali i to je za ljude! Ako ste od onih kojima je karakter važniji, nakon mrvicu prilagodbe i navikavanja, problema vjerojatno neće biti... Osim ako se niste baš toliko jako vezali, a živite u različitim gradovima. Tada nastaju problemi, a sve ovisi o vama i načinu kako ćete riješiti novi problem - vezu na daljinu...No, tko vam je kriv kad ste mogli izabrati i odgovarajuće mjesto? Zato, uostalom, i služi virtualna komunikacija - da možete birati i izabrati, zar ne?

pročitao sam od početka do kraja,pisao sam nešto slično...tema je uvijek interesantna;)

Eh, naučio sam na teži način (DVAPUT!) da ljubavi preko interneta ne funkcioniraju :)

@forsaken: dva puta su ti dovoljna za konačan zaključak?! samo pitam... sreća, ima i drukčijih iskustava...

Naravno da ih ima. Ja se ipak držim one "ako se desi jednom, možda je slučajnost". Ako se ponovi i drugi puta, ponovit će se i treći.