KUJA U NJEDRIMA

Zauzele su isto mjesto, tik uz ogradu. Pogled na ulaz, iako nikoga ne očekuju. Tek, poželjno je komentiranje. Kapučino, cedevita. Višnja izvlači Marlboro, narukvica svjetluca.Gleda je. Lijepa je. I ruka je lijepa.
„Moj broj je osamdesetiosam i moji brojevi se uvijek nekako slažu. Kužiš?“
„Da... znam... aha.“
„Vidiš evo danas je 730. dan od onog poziva. Kužiš?“
„Aha. 730. dan.“
„Kužiš poantu?“
?
„Pa, kužiš, cijeli broj? Cijeli broj! Nema ti kod mene polovično ili ono... kužiš? Joooj, sjećaš se kako sam izletjela iz kuće? Sjećaš se onih mojih traperica na rupe i heklane bijele majice? Znaš da sam taj dan prvi puta za njega obula visoke potpetice i digla kosu? Ma budala, mogao je imati sve što je htio. Mogao je uživati i imati komada za pokazivanje. Kreten, nema on pojma. Ma emocionalni bogalj. Jadan je u stvari, on ima samo lovu. Kako je oblijetao dok me nije ulovio. I baš 343. dan je sve priznao. Kužiš? Opet broj? Kužiš 3.. 4... pa opet 3.?“
„Aha.“
„Daj mi molim te reci, što je s onim tvojim?“
„Nismo se vidjeli, samo je nazvao.“
„Ja mislim da te nije zaslužio. Ti moraš naći neku normalnu osobu. Znaš da je ona jadnica i dalje u njegovom životu? Ne pod njezinim uvijetima, ali ipak... tu je i samo čeka. Pred 10 dana mi je sve ispričala Ksenija. Kužiš? 10 je paran broj!“
„Koja?“
„Ti mene uopće ne slušaš. Pred 10 dana je viđena kako vreba pred njegovom firmom.“
„Za koga govoriš?“
„Booožeee, pa za onu fufu koja luduje za mojim bogaljem! Zašto si tako nadrkana?“
„Ma nemam love, u kurcu sam.“
„Znaš da si teška? Užasno si teška!“
Gledala je matematičarku, gledala te nervozne ruke te zlatne ukrase te čvrste nokte i grizla iznutra.
Ulovljena da živi njezin život, ostavljala je sebe pred vratima, a nekada je silno željela ući. Pokucati ... sačekati ... i ući.
(Ti Višnja nikada ne kucaš, ti nikada ne pitaš da li je slobodno, ti samo brojiš i obrćeš datume! Ti samo slažeš kombinacije koje ni matematika ne smatra logičnima! I nisam ja kriva što se moji datumi redaju bez logike i ponavljanja. I nisam ja kriva što si loša slušateljica! I nisam kriva što sam obrazovanija, što sam odjevena u istrošenu odjeću, što mi nožni prsti imaju gljivicu, što ne posjećujem frizera ljeti, što ne kupujem sandale svake sezone, što nisam oličila zidove u ljubičasto, što mi je otac ostavio goli kurac, što se bavim tvojom kombinatorikom koju i tako ne kužim.)
„Idemo, kosa mi se zalijepila. Moram se otuširati, ne kužim kako ovi ljudi svi smrde! Užas! Koliko ovo košta? Daj 10. Evo i ja ću 10. Di je konobar? Ajde, evo ti lova, odi pa plati! Pa jebote, račun je točno 20 kuna. Kužiš? Parni broj!“

Pitala sam se često... BROJi li se ovo pod prijateljstvo? zBROJila ponuđeno, podijelila s 2, podcrtala rezultat i stavila točku. Mogao se i korijen tražiti, mogao je...ali jednostavno nije, jer ni glodavci ne glođu gnjilo korijenje.

Probaj s oduzimanjem. Ponekad dobro dođe.

ma ja sam ti sve završila jednom dobrom gumicom:-)

Odlično :)

nego, dugo nisam znala dal ću brisat s lijeva na desno ili s desna na lijevo ili mogu samo poslinit prst i natrljat:))

Reci ti njoj da je ona jedan apsolutni broj: nula! ;-))

mogla bih, nego ja pojma nemam koliko je imala iz matematike:-)) Mogla bi pomislit da je i to neki "znak" pa još i pozitivan:))

Ma znaš što, zbilja sam zahvalna Iskrici za jednu vještinu koju sam ovdje naučila: lijepo se prestaneš javljati. Bez objašnjenja, samo zašutiš, ne primaš pozive, ne odgovaraš na poruke. A druga strana uvijek smisli neko objašnjenje koje je po njih najnježnije.

A vidiš, ja sam zahvaljujući Iskrici naučila reći NE. Hvala Iskrici.

Ma fakat je ta Iskrica pravo pravcijato otvoreno sveučilište :-)))

jedino me muči... dijele li certifikate? Pa neću se uzalud školat:P

E, mislim da se za to moraš udati preko Iskrice.

Uostalom, učiš zbog znanja, ne zbog papira, ne?

Udala se ja dva puta bez Iskrice, a valjda ću i treći bez posrednika:))

A ti certifikati, ma to bi ti ja zbog sela! Certifikat pod brojem 22, recimo?:-)) pa ga ondaK šećem po terasama, pa ga pregledavam blizu šanka, pa listam u basu.. a ono broj 22:-))

Ah, onda niš od papira! A teško da buš i na TV dospjela. Osim ako... jesu ti tvoji exovi bili neki budžovani, celebrity ili kriminalci? Mislim, ako jesu, da nastaviš u tom stilu ;-))

po alimentaciji bi se dalo zaključit da su bogeki:))

Hm. Možda da ti ipak malo smanjiš doživljaj i pustiš Iskricu da te upari s nekim od ovih naših menadžera?

ma ja ti se palim samo na ljubav, čiste emocije. Nikad pameti doć:))

Pa zar je menadžere nemoguće voljeti?

Morat ću provjerit. Nego, kako razlučiti da li je menager od fotokopirke ili menager recimo Crotia osiguranja?:))

Ne znam ni ja točno, još se nikada nisam uspjela dovoljno približiti tim zvjerkama da bih vidjela... Po zubima? Noktima? Mobitelu? Glanatnosti? Vokabularu?

Ja sam upoznala jednog menagera ali tako zaboravnog da je vječito zaboravljao novčanik. Ma neću se s takvim družit, sutra će zaboravit da mi mora lovu vratit, a onda će zaboravit da ga čekam pred kinom pa će doć meni doma:-))

I da, bio je menager cestogradnje. Crne ruke, mišići...

Ček, ček, ček, da to nije onaj iz mojeg bloga, koji prvo nije imao bon, pa je zatim zaboravio novčanik, jer je došao biciklom, kojim je došao zato jer fini novi auto nema gdje sparkirati? I taj je nešto naveliko gradio, bio je veeeeeeliiiiikiiiii menadžer!

Bicikla crno-žuta? To je taj!!

Imaš pvt! ;-))

hm...i paciklo je dobro ako je pravi bicikljist...

Paciklo jedino babino, ono sa zvoncem:))) I sa Lunom otraga:))

houli šit. jema ritma ki Charlie Watts, pitko ki traubisoda... evala prava stvar za osvježenje. :)