Barbie traži Kena

Kakav neobičan tjedan! Zagreb prazan, ali na mom poslu gužva... Godišnji su, pa se ne osjeća nikakva recesija. Dapače! Svaki dan dolazila ranije, ostajala prekovremeno... Samo bi me Alija Sirotanović mogao razumjeti. Ponos, čast i dika udarnika ne mogu se naplatiti u materijalnim vrijednostima! ;-)
(...)
No, još je nešto bilo čudno... Puno sam razmišljala o Iskrici. Kako sam već dugo tu, kako mi je to bio odličan ventil za istresanje onog što nisam mogla reći svojoj okolini, no, s druge strane, taj blog mi je sad postao opterećenje... Previše sam se ogolila.
To je kao da netko npr. piše o svom "Malom Piši", i tako danima, mjesecima, godinama... I dobiva pozitivne komentare o svom stilu, razmišljanjima, osjećajima prema tom svom Malom Piši, ali onda se pojavi netko koga ne smeta njegova mala alatka. I htio bi vidjeti "the whole package". I onda ti je nekak bad, jer znaš da on zna za Malog Pišu, a čak ni tvoji frendovi to ne znaju, i jednostavno, ostaneš u svoja 4 zida, u strahu da ne budeš razotkriven do kraja i prije nego pružiš ruku i kažeš svoje pravo ime.
Moj blog na Iskrici bio mi je dobra igračka, no polako postaje uteg. Jedna pokvarena igračka, u svakom smislu te riječi.

ak je ispunio svrhu, tebi bitnu, dobro je. Ajd bok.

a da počneš doista pisati o Malom Piši?:) a sve ostalo snimiš i pohraniš na groblje blogova:))

Pž-ica,bok!

ehej Črč, cmok :)

Zanimljiv blogić. Ne znam kako je u tvojim godinama biti solo i bez djece, nekima uzbudljivo, nekima manje.. S ljubavnikom na leđima ,) I kao što kažeš, čini ti se da ljudi pronalaze sve manje argumenata za brak. I ne znam zašto me to toliko baca u neko potišteno stanje.. Opravdano?

ja bi tebi pokazao whole package...

Justica, niti je moj život samo tuga, čemer i jad, niti ženi koja u mojim godinama ima muža i troje djece samo cvatu ljubičice. Sve je to samo stereotip. Osjećaji su isti, razlika je samo u društvenom (ne)prihvaćanju takvog načina života.

a opet,. da nije bilo te "pokvarene igracke",......