Istinita priča... iliti kako se odrastalo u odgovornu osobu...

Ana je bila učenica prvog osnovne.
Tata je radio u udaljenoj tvornici. Imala je i malenog bracu. 
 Tih dana mama joj je bila u bolnici . U školu je trebalo ići poslijepodne. Prije no što pođe u školu trebala je uraditi slijedeće... Pobrinuti se da se napase krava (hraniteljica obitelji). Pobrinuti se da ustane braco, obuče se; i odvesti ga kod susjede koja će ga pričuvati. Trebalo je i napraviti domaću zadaću, spremiti sebe i poć u školu....
...Dan je krenuo naopako. Krava se izgubila. Ana je panično pretraživala čitavo selo, no Rumenki ni traga... U zlo doba pronađe ju gdje se skrila u šupu i jede brašno koje se tamo našlo... Vrijeme je prošlo, zakasnila je u školu...
    Revna učiteljica je to proglasila nedoličnim i Ana je dobila šibom po prstićima... 
    Došlo vrijeme velikog odmora. Klinci iz razreda otrčali u obližnji dućan. Bili tad popularni nekakvi novi slatkiši. No, ti seoski dućani su uvjek bili krcati mušterijama i duugo se čekalo reda. Većina učenika iz Aninog razreda je zakasnila sa odmora..... i nisu dobili batine...
   Mala Ana se požalila tati i otac je idućih dana pronašao vrijeme da posjeti učiteljicu i porazgovara o tome...
   Tridesetak godina kasnije, Ana, sada profesorica u uglednoj zagrebačkoj srednjoj školi, sastala se sa svojom starom učiteljicom i saznala....  da joj sve te godine savjest nije bila mirna zbog nepravde koju je tad učinila...
 

23.08.2009. u 23:56   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

čemu grižnja savjesti, riječ je o prvoklasnom obrazovanju - ak te čope s papcima u kutiji slatkiša u boljem si položaju neg ak se pouzdano utvrdi da si šljaker. mala ana je živa šteta od žemske kad je nakon takve prvoklasne lekcije postala prosvjetarka... :D

Autor: pike_TS   |   24.08.2009. u 0:03   |   opcije


ti bi voljela da je tako bilo, da se baš tako dogodilo sa njenom savješću -ali nije.
boljela ju je..ona stvar za tebe.i tada -i sada.

Autor: street-2   |   24.08.2009. u 0:05   |   opcije


vidiš, činjenica da se učiteljica sve te godine sjećala, kaže da joj nije bilo svejedno.( Inače ja nisam Ana )

Autor: istima   |   24.08.2009. u 0:10   |   opcije


Zanimljivo...Ja nikada nisam sreo ni jednu svoju profesoricu.Olašavajuća mi je okolnost što nikad nisam ni batine dobivao.

Autor: apsen   |   24.08.2009. u 0:16   |   opcije


Pike, Ana više nije prosvjetarka, sad je poduzetnica :)

Autor: istima   |   24.08.2009. u 0:19   |   opcije


he.... moja raska bila razrednica i mom prvorođenom.... samo tad ni približno toliko stroga :)

Autor: istima   |   24.08.2009. u 0:20   |   opcije


eto vidiš, trk ljubit učiteljicu u čelebander kaj ju je zarana pravilno podučila! :D

Autor: pike_TS   |   24.08.2009. u 0:22   |   opcije


huh da nema ovakvih događaja...kaj bi mi danas pričali na kauču kod psihića:DDD

Autor: la-donna-ines   |   24.08.2009. u 0:27   |   opcije


dirljiva priča...

Autor: dobro_je   |   24.08.2009. u 17:24   |   opcije


Dodaj komentar