‡‡‡‡‡‡‡‡‡‡‡‡‡‡

tam na onom djelu puta gdje nam uzvisina vec lagano na jetra ide i razmišljamo da se jednostavno okrenemo i spustimo dolje na staro poznato mjesto od kud smo krenuli i sjednemo pod drvo s pivom u ruci...ili stisnemo te pedale jos malo, osjetimo bol, znoj i umor i sanjamo o vecem drvetu i vecoj pivi iza brijega...

a tamo mozda i nema drveta, mozda je samo pjesak i jos brijegova..

kaj sad...?

ubacis u petu brzinu (ne mislim na bajk), i das sve od sebe, izvuces snagu, za koju nisi imao pojma da postoji, ali odmor nakon takvog napora, je neusporediv s onim ljencarenjem, ispod murve sa casom piva u ruci

ima smisla, a ovo drvo dolje me ionak ceka...u slucaju da se moram vratiti dolje jer gore nema niceg osim pijeska,,a mozda i ostanem gore unatoc pijesku pa počnem raditi pješčane satove ili tak nest...

ovo dolje ti moze postati i motiv za ono gore, nije vazno sto nas motivira, vazno je da idemo naprijed (by *juicy-mama)

opaa...mudrost, zapisi je nekam :)