:)

Čovjek nije drvo,i vezanost je njegova nesreća,oduzima mu hrabrost,umanjuje sigurnost.Vezući se za jedno mjesto,čovjek prihvaća sve uslove,čak i nepovoljne,i sam sebe plaši neizvješnošću koja ga čeka.Promjena mu liči na napuštanje,na gubitak uloženog,neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor,i on će počinjati iznova.Ukopavanje je pravi početak starenja,jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje.Ostajući,čovjek trpi ili napada.Odlazeći,čuva slobodu,spreman je da promjeni mjesto i nametnute uslove kuda i kako da ode.Nemoj da se smješiš,znam da nemamo kud.Ali,možemo ponekad,stvarajući privid slobode.Tobože odlazimo,tobože mijenjamo.I opet se vraćamo,smireni,utješljivo prevareni...
                                                               c/p

'ko kaze da covjek nije drvo...ja sam katkada bukva

...ja bi rado micala ušima al ni uz najbolju volju, ne ide...

Promjena je izazov. Zato je potrebna i hrabrost, zar ne? :)) Mislim da se to može. Krenuti s nekog drugog mjesta, iz nekog drugog kutka s novim ushitom i novim pogledom. Slobodan :))))