Bez veze

 
Neki ljudi valjda misle da je to što napisaše u napadaju svoje kreativnosti to. I u neku ruku i na neki način zločin ih je razuvjeravati.
Naime, pa i svaka sudionica izbora miss neke pripizdine, ajd recimo naprimjer Babine Srede, vjeruje da će dogurati do najmanje druge pratilje Miss svijeta. A samo zato jer su odmah nakon prvog pupanja sisica bezmalo svi dečki u razredu buljili u cca 139 cm njene vertikale. I jer joj je mama mnogokad svojim životom garantirala da je još jedan jedan iz matiša dobila isključivo zbog onog gada od profesora. A ne zato jer je još od rođenja glupa ko krava.
I kako onda, ako tako stoje stvari s missicama, a evidentno stoje, imati hladno srce (od leda ili čega li već...,no pa da -tekućeg dušika!) i biti zapravo neljudski iskren pa kreativcu razigranih slova, riječi, rečenica i interpunkcija izreći što misliš o njegovom remek-djelu? I na taj način, osobito ako on to primi k srcu, možda, a i to "možda" je za normalno formiranu ljudsku savjest nepodnošljivo, izvršiti ubojstvo nobelovca ili nobelovke u zametku. Kao da se takvi rađaju svakog dana, pogotovo u malih naroda (mislim brojčano, da ne pomisli tko kako insinuiram da ipak nismo najstariji narod Europe, a i so far away najgenijalniji te bi i onaj koga unas smatraju umno retardiranim u Bijelom svijetu, npr. u USA ili UK,  mogao bez po muke doktorirati, samo kad bi htio i kad ga u tome ne bi onemogućili CIA i MI5 iz čisto političkih razloga, odnosno zato što patološki mrze sve što je hrvatsko, a naše intelektualce jošte i većma iz dna duše.)
Vrag će ga znati, ali puno riječi monitor ište da se dođe do one "Vuk sit, a ovce na broju i mirno pasu tj. pišu." A možda mi samo nije dobro? Ili obrnuto? A tko bi ga znao. A na Radio postaji Sljeme par minuta prije 8 sati dne 27. rujna 1989., ili je to možda ipak bilo 1999., jedna osoba ženskog spola je pjevala "Malo riječi treba kad se voli". A ja sam ju slušao i ne znajući što me još čeka, u futuru, ako ne i deminutivu.
 

ja mogu imati napade kreativnosti 100 X na dan, iz mene neci poteci tekst, kakav se cita od nekih ovdje danas prisutnih i neprisutnih osoba...dakle, da se postavim na trepavice, kako bi se to pjesnicki reklo, ne izlazi iz mene, moze izaci stosta, ali takav teks, ne...a tako ni iz vecine nas...mozda je nekome krivo, sto su oni dobri i misle za sebe, da su bolji...nek dokazu...samo...ja znam dobar tekst, kad ga procitam

ovo što si na kraju ispisala pripisujem i ja sebi, da budem neskroman kad mi se već ne da lagati

znas sta, ovdje prezvacem kojekakva govna, da bi se mozda, ako, jednom ili dva puta na dan, osladila dobrim tekstom i smatram se privilegirana, da sam ga procitala...jer to moze biti dio neke knjige, vidi, nisam je morala kupiti, ili stvar trenutne inspiracije, vidi, ipak sam sretna, da sam naisla bas u trenutku kad su se raspisali...dakle, super je ovo ovdje, uvijek se nesto upeca i na slijepo

ako ti tako kažeš

Kažu neki tam... da je pisanje izvrsna terapija za dušu. Dakle, ima puno bolnih duša na Iskrici. E sad, ulaziti u polemiku što je dobro štivo, a što ne, trebalo bi prepusiti kompetentnim osobama :) Ostaje na volju svakome da čita odabrane crtice, pjesme, monologe ...:))

različiti spisatelji i njihovi tekstovi za različite čitatelje, tako ja to gledam... i slažem se s komentarom j-mama

pisanje definitivno i jest dobra terapija, u to nema apsolutno nikakve sumnje, medjutim ono što mene zanima je otprilike ovo: zašto, pobogu, čitati ono što netko u okviru realizacije svoje terapije obznani?

meni se tvoj text sviđa, pažljivo sam sve pročitala (nešto i dva puta), a znam da će neki pobjeći od toga već iz razloga što je ''previše slova'' :))

e vidis trans, ja ne mislim da kritiku trebaju pisati kompetentne osobe...ali dobro, prihvacam svacje misljenje...ja sam totalno nekompetentna osoba po pitanju literature, ali mislim i mogu s pravom reci, tekst je dobar...pa tekst je pisan za ljude koji citaju, sto vise, to bolje, ipak neki zive od knjiga...dakle, meni moze netko objasnjavati zasto neka knjiga valja ili ne valja, to mrzim...zelim sama procitati i sama stvoriti SVOJE misljenje

ne treba sve čitati, naravno da zbog toga mogu propustiti i dobre stvari, ali .... (ne raspolažemo svi s jednakim slobodnim vremenom)

Recimo ukratko...potreba nekoga da razmijeni dio svojih nedoumica, tuga, boli, radosti...Grupna terapija ;)))) I onih koji pišu i onih koji čitaju. :)

no pa sad, nekako je, bar meni, normalno da ti se moj tekst sviđa, nije to što je moj nego valjda zato jer je tako hebeno pametan, a tek duhovit da ne povjeruje čovjek svojim očima!:)

hmmm, zanimljiva opservacija, znate... fragmentarno zvuči kao izljev frustracije, dočim, pažljivijim iščitavanjem ipak naginje ispraznosti... no, demokratičan smo medij. pače, virtualan. stoga, citirajmo velikoga vođu: 'neka cvjetaju tisuće cvjetova!'

Mama...:))) Prihvaćam da se ne slažeš, ali je jako bitno da ipak to bude kompetentna osoba. Drugo su naši dojmovi, a drugo je stručna procjena pisanog djela bez obzira o kojoj se književnoj formi radilo. :) Meni je osobno isto drago pročitati ponekad nešto lijepo ne ulazeći u analizu teksta. Odmaram se :)

helper, bas sam radosna, da si postavio to pitanje, zasto bi mi citali nesto, sto nekome sluzi kao terapija, ako sam dobro razumjela?

pa svakome umjetniku, njegov medij sluzi kao neka izvjesna terapija, umjetniku je sila, (da se tako izrazim) i mora iz njega izaci, da ne bi puknuo (barem je meni tako), dakle, da nema tog potiska, ne bi bilo niti umjetnosti, ne bi bilo niti knjizevnosti, citali bi se samo ljubici

volim i zelim citati nesto, sto je nekome terapija

ja sam samo razumjela naslov:D

pače - odličan je!

vodenkonju, s ovim što na kraju reče se slažem, u ostatku si po uspješnosti gađanja otprilike na razini Čarobnjaka Milana, samo što on nije iznenadjen i uvrijedjen time što se netko usudio izreći da je bolje trošiti život čitajući npr. Hemingveja nego blogove

kao sto rekoh, totalno sam nekompetentna u knjizevnosti...nedavno je jedna prijateljica izdala knjigu i njen prikaz (knjige) je bio na tv, a komentirala ga je jedna vrlo kompetentna osoba, prominentna i karizmaticna, dugododisnja profesorica hvatskog jezika poznate zagrebacke gimnazije, valjda sa 60 godisnjim iskustvom...dakle, non plus ultra...misljenja su nam se podudarala...

vi, kolega, kano da ste se uzjebali nešto... pobogu, nema tomu potrebe. samo je izrečeno (čitaj: napisano) mišljenje, a ne anamneza...

iako, da se razumijemo, nemam ja ništa protiv blogova, no treba otići na neki pravi blog sajt, npr. Bloghr pa se bez po muke uvjeriti da su dobri, vrlo dobri i odličnmi blogovi jako, jako rijetki...a da bi ih čovjek našao treba prethodno pročitati tone smeća

kao i s ostalim štivom, zar ne?

Smijem ja nešto pripomenuti u tijeku rasprave? :)) Pravi stvaraoci kojima je stalo da stvore kvalitetno djelo nisu ni ovdje ni na Blogeru. :)) Stvaraju u tišini pomno pazeći na svaku ispisanu riječ. Tak' nekak...:)))

vodenkonju, zanimljivo zborite iako vokabular pomalo prelazi granice odgovora na ono što napisah...no da skratim i postavim kratko i jednostavno pitanje: imate li vi kakvih problema s time što netko smatra da na Iskrici, kao uostalom ni na drugim blog sajtovima, baš i cvijeta neka genijalnost?

transmiteri, to što reče je generalizacija, samim time samo djelomično točno...naime, ja nekako vjerujem da će se jednog dana stvarno neki veliki pisac iznijedriti s bloga, samo tko će od nas to dočekati...mislim živ?;)

transmiteri, mislim da se danas više tak ne stvara, u tišini možda pišu, ali jure današnji spisatelji kao i sav ostali svijet, pa i po blogovima, ... to je moje mišljenje

Tolstoj je imao dvije godine pripreme da bi započeo pisati roman, ali danas toga nema

Nije generalizacija. Stvarnost je. :)) Pravi stvaraoci jako vode računa gdje će njihova djela ugledati svjetlo dana. Čuvaju ih u kutku svojih kompića dok ne nađu izdavača. Tak' to ide nekako :)))

trans, ti nijeces da postoji kreativitet, da postoji trenutak, kad ti bas ide, kad to moras sad napraviti ili neces napraviti, barem ne tako dobro, kako bi bilo da si to napravio u 'tom' trenutku...
ne znam kako to ide u pisanju teksta...znam kako to ide u 'mojem' mediju, koji je umjetnost...sjecam se sebe, kada bi se budila u 4 u jutro, jer bi mi nesto palo na pamet i to sam morala napraviti isti cas...nekome sa strane bi se to cinila ludost,sta se to ima raditi u 4 u jutro, a da se ne moze u 'normalno' vrijeme, ali ta mahnitost, to zrno ludosti je karakteristika autenticnog, (dobrog) umjetnickog djela, pa tako i dobrog teksta (ajde, mozda sam ja i luda, malo)

sve zanimljivije i zanimljivije

Petra :)) Možda, ali ipak mislim da većina njih brižljivo čuva svoje uradke, dotjeruje ih, podijeli sa nekom bliskom osobom i tek tada ide u javnost. Stvaraoci su čudan svijet, nisu baš za gužve :)))

Mama...:)))) ja jako poštujem sve one koji se kreativno izražavaju bilo zbog intrizičnog doživljaja ili dovršenja svog kreativnog djela. :))) Volim umjetnike :)) No, znam da većina pravih jako pažljivo postupaju sa svojim djelima. To su im kao djeca :)))

kao djeca? hm onda su oni koji svoja djela stave na blog poput roditelja koji svoju djecu tjeraju na prostituciju...ili sam krivo shvatio nešto?;)

Krivo si shvatio :)) To su ti oni koji puste svoju djecu, od 16 godina, vanka poslije 23 sata. Tek da vide djeca što sve ima vani :))

aha sad kužim, hvala ti;)

moja djela nisu meni kao djeca, dok ih radim (stvaram, hihihi), zanimljiva su mi...kada ih dovrsim...mrtva stvar, naravno, neka/neke, su mi ljepsa/se, neke su tehnicki bolje uspjele, ali nemam nekakvu conection s njima, ne vise...novo djelo (ajdemo ga tako nazvati), nova ljubav, novo uzbudjenje....gdje bi ja stigla, da se brinem za sve sto sam napravila...

I moje skromno mišljenje...umjetnost uvijek u korijenu riječi asocira na umjetno. Naziv bi svakako bio bolji Stvaralaštvo i stvaraoci jer ipak stvaraju, neko bolje, neko manje bolje, ali stvaraju. Grupna terapija završena? Mogu poći? Bilo je vrlo zanimljivo i poučno. Hvala. Kad je slijedeći termin? :))

P.s....Mama, ak' su punoljetna sam ih pusti vanka, snaći će se u gužvi :)))

hvala vam na pažnji, a još više na sudjelovanju!:) i tko zna, možda se opet jednom sretnemo na ovom ili nekom drugom bespuću;)

u hebote, kao da smo umrli, pa cemo se sresti na nebu...haha

a šta fali? na nebu se svi hebu:)

poglej si temu o vlaznosti, kak su svi iskricki muskarci nagrnuli...kaj ce ti nebo

pa normalno da su nagrnuli, ta vlažnost ko neka fatamorgana;)

Ostadoh dužan odgovora: nemam problema ni sa čim. doista i doslovno.