KUJA U NJEDRIMA

Dolazila je s mužem svaki bogovetni trening. Klinci su zajedno trenirali. Ja sama, ona u pratnji.
Ne znam tko je koga pratio, ali uvijek su bili zajedno.
Najprije sam primijetila da je besprijekorno odjevena.
Onda sam primijetila da svaki detalj prati onaj drugi.
Ružičasta trenirka, ružičasti privjesak, ružičasti rub na tenisici.
Plava vesta, plave mokasine, plavi broš na bluzi.
Tirkizna marama, smeđe samtene, tirkiz remen, zategnuti rep, smeđa kopča.
I nikada, nikada nije rekla ništa da bi demantirala muža.
Skladno da te muka ulovi od vlastite bijede.
Prvi dojam je bio, lijepa je.
Drugi dojam je bio, blago im se.
Treći dojam je bio, dosadan muž.
Dojam po dojam...
I dalje je bila lijepa, uredna, blještava, nacifrana, perfekcionistica ogromnih plavih očiju, bijelih, nemoguće bijelih bjeloočnica.
Ali taj njen sjena -satelitski životni odabir? Jer, ja sam družica, ja sam sjena, ja sam vjerni pas.
Iznenada mi se obratila neobičnim upitom.
„Bi li me mogla obavijestiti kada završava trening? Da mali ne čeka, imam nešto za obavit.“
„Naravno.“
„Molim te, čim izađu iz vode, voljela bih biti u kafiću kad dođe.“
I sjedim ja tako sama, listam novine, pušim, prevrćem svoje dubioze. Muža gospođinog nema, na službenom valjda.
Slijedilo je uređenje kućnog ognjišta, pa nove pločice, pa zidovi, pa parketi, lajsne... ma perfekcija. Namještaj talijanski, stigla kriva ploča, uznervozilo se. Par i dalje mirno prati bračni kolosjek.
Ona lijepa, on dosadan. On zna, ona potvrđuje. On stoji, ona uz njega, on će tonik, ona će isto, on bi na terasu, i ona bi... Gospon se smije, smije se družica. Gospon ne puši... Opaaaa, gospođa zapali kad je sama?!
Kolosjek je valjda dobio nagib, cijela je kompozicija malo ubrzala.
„Hoćeš li me molim te obavijestiti...“
„Naravno“
„Naravno“
„Naravno“
A onda, jednom, onako bez veze... ugledam lijepu ženu na kraju grada u zabiti crne kavane.
Sjedi.
Bliješti.
Naslonila glavu na rudlavog brku.
Govori.
On sluša!
Puši.
On pripaljuje!
Smije se, zabacuje kosu, ispala ona kopča, rep se razvez'o.
 
 
I ode... sve „izneredi“, napravi propuh i mahne:“Ne mogu više!“
 
Gospon je najprije cmoljio, dosađivao, preklinjao, proklinjao pa obrisao pod lijepom ženom.
 
The end.
(ima dalje... ali da ne kvarim...)
 
 

naravno

pa... iznenadi me žena

fina priča... jednom kad stane u nekoliko života... za jedan je ipak previše.

mene bi iznenadila da sam bio muž:))

priča? istinita. uvijek nam se čini kako je tuđi vrt ljepši,jedino su oboje za mene bili čudno posađeni, pregusto

vidiš muško, on je ostao iščašene vilice

UVIJEK SAM BIO RUDLAVI BRKO U TIM PRIČAMA:))

ZNALA SAM!! (ne derem se)

ja se smijem grohotom:)

Ok, bila je sjena, ok. Ali zašto je bila ono što nije? To je meni upitno.

kako ti znaš iz tih susreta šta je ona bila ?

Bile smo na tim kavama pet godina, mislila sam da je poznajem

onda su kave bile šture , jer ti nije otkrila dušu !

bacila.. kažem ja uvijek..da od žena treba napraviti mazge, pa im onda ne padaju bedastoće na pamet. Ne vjerujem da će joj brko kupovati pasent garderobu..ili da će imati ona vremena razmišljati da pasent izgleda.. a vjerojatno je neće pratiti niti na trening njenog djeteta.. A brko je vjerojatno bio presretan.. ako mu se doselila sa svojim djetetom. Glupih li žena..

Da, Nera, bile su šture... naše je "prijateljstvo" bilo veliko razočaranje za mene. Nismo se vidjele godinu dana

čitav život razmišljam da si promjenim ime, ... moje mi nije lijepo, ja bi neko lijepo ime :)

BD,krenula je trećim kolosjekom.. glupe li žene

Petra, ima zaista lijepo, neobično, prekrasno ime (ne bih ga odavala)

Kojim god kolosjekom skrenula.. mislim da nije sretna. Ukoliko je u startu naučila da je u stvari mažena žena (makar tog očito nije bila svjesna).. teško da se kasnije zna snaći u drugoj ulozi.

Ova priča je u stvari moj oproštaj od "prijateljstva" s njom... pogodila me laž, još me boli.. i ona to zna, ali ne mari:(

sama je odabrala svoj put ; da li je loš ili dobar samo ona to zna ,,, prijatelstvo je nešto s čime se ne igra u životu i shvačam sad što si htjela reći !

lijepo ime, kolosjeci, ... ja sam u tunelu i to s jednom trakom

petra sve je to od loše robe

nekih prijateljstava nisi ni svjesan, ona su tu od pamtivijeka, neka stekneš, nehotice, podvuku ti se pod kožu i traju u svojoj površnosti, ali traju..a onda jednostavno otvoriš oči i shvatiš da si živio u zabludi

pa vozi Petra, pazi na račvanja... sigurno će ih bit:)

ja sam bez robe

Jadibijeda ili nudistica po duši?

to sam ja rekla ovom muskom :) , a može i ovo tvoje, bacila :)

samo ti vozi, pogledaj ponekad kočnice i otvori oči!

OČITO :ŽENE NIKAD NISU ZADOVOLJNE...
I BRKO ĆE JEDNOM BITI PROŠLOST

nije loše..napisano..tako istinito.. hehehheh
žene... žene...
ko zna što joj muž radi kad je na sluzbenom putu hihihihihh

meni sviđa jako sviđa.prezentacija. ostavlja mjesta za razmišljanje .i on i ona i on i ona. on kome je istekao rok trajanja iz neznanog razloga. ona koja kuša,okrhnuta kristalna čaša. on koji je jednokratan , eventualno polutrajan bez budućnosti. ona koja je neoprezno ispijala , na treninzima, povremeno i ozlijedila usne