FACTS OF LIFE ON THE BEACH

Ne znam koliko ljudi je toga svijesno no čir ili apsces je zapravo izraz zdrave obrane organizma;organizam se od onoga što ga ranjava i razjeda brani ogradivši se čvrstom čahurom da bi ga spriječio da se širi tko zna gdje, u potencijalno vitalne djelove.Tako je izgleda i sa krivnjom,krivnjom koju moramo nekome pripisati, kriveći druge(popularno) ili kriveći sebe(oni introvertni).Izgleda da trećeg nema.Izgleda da postoje gubici i porazi s kojima ljudsko biće ne može na drukčiji način izaći na kraj nego da-dodjeli nekome krivnju.Jedino tako veći,neograđeni dio nas može nastaviti živjeti i funkcionirati u sigurnoj zoni,razorno zlo nam ne može stići nepredvidivo.Čir je ružan i krvnja je ružna; sjetite se samo kada ste zadnji put morali slušati strastveni poduži monolog nekoga koga su "zajebali u životu"ili depresivnu osobu koja pljuje sama po sebi.No ma kako ružni oni nisu sami po sebi problem, oni su rješenje kako da se poživi još koji dan duže na često neprijateljskom planetu.

Čitam, bol je odraz nekakve krivnje.. samokažnjavanje.. ako nosimo u sebi krivnju, nešto nas boli.. glava, leđa, bla..

Bol je kao osigurač-pojavljuje se da bi čovjeka onesposobila da pretjeruje u nečemu na što sebe prisiljava i tako doživi živčani slom.

ne slažem se. krivnja u bilo kojem obliku, ili samookrivljavanje, ili prenosenje na nekog x, samo je odlaganje razumijevanja. jedini način da "preživimo" svoje poraze i gubitke je razumijevanje, svjesnost i oprost.