apokalipsa II dio
Kartonske kutije
Nož i pokidani živci
Kad podebljam tvoje ime na koži, ti živiš
Bol se množi sa danima
Otkad si se odrekao svoje pumpe
Rekao si da je srce nešto drugo
Ono ide dalje kad pukne
Ako si na kraju puta, bilo bi lijepo
da prebrodim vječnost kad stavim sedlo na svijetlost
Mahnut ću kući sa konja koji nepostoji
Pas će lajati al ću mu ostavit svoje kosti
I prije nego nađem tebe, tražim grijeh
Srećom sam ostavljala mrve sebe od sudnice do ludnice
Mrzi me, ti pozdravi sa zvijerima, časni sude
Stavila sam ruke u formalin da pred Bogom budu ljudske
Sanjam li, kad govorim da postojiš
Da l' postoji čovjek koji svoje snove ostvari
Ostavi, da tijelo trune bez prepreke
Kad završi na autopsiji reći će da je srce grebalo rešetke
Al to je moj zatvor, zločin je što nije tamo Jedna osoba što voli zločince kradom
I kad su mi dali kartu za Eldorado ja sam rekla da je blago
Naivno zakopano nadom...
Nada zadnja umire, iza nje
Ostaju dijamanti i propusnice za rajske cvjetove
Tjeram preporuke ko dosadne muhe na vrhu nosa
Kad se digne u oblake
Nisam oduvijek takva
Al su me oduvijek učili pogrešnim ljudima praštat
A mašta, jebeš maštu kad je sakata
Zbilja je uistinu krivi alat za sastavit san
Možda za rastavit isti, al za to je dovoljan zid
U kojem uvijek nađem fosil koji umisli da je Koperfild
Životni trik iz džepa
Kad tražiš prevoz do neba
Vještica je sretna i palim anđelima treba metla
16.09.2009. u 11:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
male sam ti pismu ukrasia :))
Autor: hau-hau-hau | 16.09.2009. u 11:51 | opcije
haha prijateljice, jako lijepo niti ja nebih napisao, bolje
Autor: antigua | 29.11.2009. u 23:56 | opcije