Cuspajz u glavi

Ljudi evoluiraju.. možda i prebrzo. Sjetite se koliko je trebalo od špiljskog čovjeka da se razvije u neku kulitivziranu zajednicu. Tisuće i tisuće godina.. Upola manje je trebalo ljudima da se razviju u civilizaciju koja je stvorila neku kulturu, običaje i moralne principe. Upola manje od tog je trebalo čovječanstvu da izumi prvi parni stroj.. Od prve industrijske revolucije je trebalo 100-ak (manje-više) godina da se izumi prvo računalo.. od tada je trebalo  puno puno manje da se izume svakojaki stojevi, pomagala, računala.. I tako se granica sve više smanjuje, sve više se razvijamo. I sada možete vidjeti kako se iz godine u godinu nešto novo napravi..
No, to je sve materijelaln svijet koji nam omogućava lakši život. A što je s onim što nas okružuje, što je naša svakodnevnica? koliko mi god bili mehanički razvijeni, u psihičkom pogledu mi smo još primitivci koji su ograničeni spoznajom. baš sam raspravljala danas sa frendom o onom signalu koji je stigao iz svemira.. Od te teme smo se udaljili pričom o telekinezi i potprostornim poremećajima.. Ljudi su se ograničili na neki materijalni svijet, i usput se izgubili u njemu. Glavni aspekti života postali su shopping i nacugavanje u lokalnim bircevima.. A što je s onim drugim svijetom? jesmo li mi fizički ograničeni (biološka građa mozga) pa ne možemo shvatiti neke stvari dok naš organizam ne evoluira ili smo samo psihički hendikepirani jer ne želimo razmišljati svojom glavom?
Bit svega je energija. Ona je sve što nas okružuje. Mi smo energija, stol na kojem svakodnevno pijemo kavu je energija. I zašto onda nekakvo telepatsko pomicanje predmeta ne bi bilo moguće? Lakše je reči da to ne postoji, nego zapravo razmišljati o tome, zar ne? Mi možemo dosta toga, sve je to u našoj glavi, našoj svijesti.. Ne postoje ljudi koji su inteligentniji od drugih, već ima dvije vrste ljudi: koji su na višoj ljestvici razvitka spoznaje od i oni na nižoj.
Možda sad mislite da sam pukla, al nisam. Ja jednostavno volim znati i shvatiti.. Želim shvatiti svaki atom svog postojanja i svijeta koji me okružuje. Imam jedan život i ne želim ga provesti tumarajući kroz njega u nekom polusnu.. ne želim ga prespavati...

pripremi se da budeš telekinezirana:)ne sad ali uskoro sam da još se malo uvježbam

.......

--- ... ---

ok jesi spremna?

Sve što vidiš i što dotičeš jednom je bila nevidljiva IDEJA, dok netko nije odlučio prenijeti je u postojanje....

Samo hrabro, samo ne znam, čemu bi ti pomicala te predmete... :))

na vrhu hranidbenog lanca i dalje su mikroorganizmi...

Ne bi ja išla pomicati predmete, već je to jedna od mogućnosti koju naš um, ili mi kao osobnost možemo raditi.. Ima par knjiga o tome koje su dosta realno opisane, ali ne onako da te zatupe s nekim vjerama, već čista fizika i energija..

Sve je to nedokazano. Onoga trenutka kad vlastitim očima budem vidio nekoga da prakticira telekinezu, povjerovat ću.

jedan od praktičnih primjera telekineze je kad sjediš u fotelji i vrisneš:ženo,donesi mi pivo!i ova ode i donese kavu...znači;postojala je kineza a i tele...

Već mnogo puta su prirodne pojave dovele evolucijske uspješnike u slijepu ulicu. I čovjeku se smiješi nešto slično kad spiska ovo resursa što je još ostalo na planeti, a čija potrošnja geometrijski raste. Tad će, ili biti toliko materijalno uspješan da će posegnuti za neograničeno velikim resursima u svemiru, ili će se, htio- ne htio, okrenuti duhovnoj hrani :)