postojao je....i još uvijek postoji.....
Postojale su noći kada je vjetar bio toliko hladan, da je smrzavao moje tijelo u krevetu..
Postojali su dani kada je sunce bilo tako okrutno, te je suze pretvorilo u prah..ostala sam plačući, taj trenutak kad si otišao..
A ja se ne mogu sjetiti, gdje i kada i koliko.....i prognala sam svaki trag memorije koju smo ja i ti napravili....
Ali, kad me držiš ovako, i kada me takneš onako....ja moram priznati, sve mi se to vraća nazad..to je teško vjerovati, ali sve mi se to vraća nazad...
Bilo je trenutaka od zlata, a i trepčeće svjetlosti....
Bilo je noći posebnih užitaka, bilo je više nego bilo koji zakon dopušta....
Bilo je praznih prijetnji, i šupljih laži....ali nisi me mogao povrijediti..ne mnogo dublje....
Bio je upravo otišao na motoru....ali sve šanse za njega su bile izgubljene....jer zbog onog Gore, otišao je u nebo zauvijek....
Ali sviđalo mi se kad bi me onako pogledao, i sviđalo mi se kad bi me onako dotaknuo....kao i kad bi me onako poljubio....
Otišao je sa vjetrom, ali sad mi se vraća....bilo je to tako davno, ali sad mi se to vraća....
Kad me vidi ovako, i kad ga vidim ovako, to je sve što i želimo vidjeti....
Ako mi oprostiš sve, i ako ti oprostim sve, mi čemo sve zaboraviti....i ti češ mi se vratiti....
Jer, u tihoj noći.....samotnoj noći....njegov odlazak na motoru......bio je samo tužan san.............
20.09.2009. u 17:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar