Crvena ruža.. samo cvijet i ništa više (tko ima prijatelje kao ja - što će mu neprijatelji?)

Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Svatko slaže barem jednom u životu, tako tvrde psiholozi. Ponekad ljudi lažu bez određene namjere, pokušavajući se zaštititi od emocionalne boli. Općenito pravilo glasi: gdje je laž, tu je i strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu.
Na pitanje može li se laž od saveznika u društvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan. Dva su čimbenika koja, posebno jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima vrlo opasna. Prvi je učestalost kojom se njima koristi, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva. Drugi čimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje. Kad se premaši granica, stručnjaci govore o "perverznim osobnostima" – to su one koje neprestano prekoračuju granicu između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg. Ovisno o razlozima i cilju razlikuje se više vrsta laži: narcisoidna, sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih; histrionska, to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog manjka privuklo tuđu pažnju; bolesna, glumljenje bolesti ili čak samoranjavanje kako bi se potakla briga drugih… Opazi li se da se prelazi granica i da se nije moguće vratiti, najbolje je što prije se obratiti stručnoj osobi, psihologu ili psihijatru. Isto vrijedi i za djecu. Ako mnogo lažu u trećoj, četvrtoj ili petoj godini, to nije razlog za zabrinutost, no rade li to sa 10, 11 ili 12 godina i na donekle čudan način, to je već znatno opasnije.
Nije nužan poligraf da bi se otkrilo lažljivca. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova:

Lice: crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, čelo se znoji…
Ponavlja pokrete: dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze…
Nemirno pokreće noge ili ruke
Pogled i oči: ima raširene zjenice, suze mu oči, podiže obrve, ne zadržava pogled dugo vremena na očima sugovornika, češće trepće…
Kontradiktoran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi; može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje
Ton glasa: govori višim ili oštrijim tonom nego inače, zbog nervoze, priča brže nego inače
Ne ponaša se prirodno; njegovi pokreti djeluju neiskreno, kontrolira ili pretjerano naglašava iz straha da će ga nervoza odati
Govor je prepun stanki: treba više vremena da smisli laž nego da se nečega prisjeti

A gdje je tu subjektivna istina... ona je za ostale laže?

very strong :)

http://www.youtube.com/watch?v=Ag5MSYOng8Y

Ko laže, ne zna kakva se posla laća, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu."

Historičar i romanopisac međusobno razmjenjuju istine, izmišljotine i laži. Jedan da bi oživio ono što više ne postoji, a drugi da bi učinio uvjerljivim ono što nikada nije ni postojalo

kaj ste popizdili danas s istinama i lazima.. pa svi lazemo kaj ne. bar ovdje