Čarobni brijeg

...

Čula je kako je tiho uzdahnuo, zamislila ga kako u mraku koluta očima.

Ostatak su se puta vozili u tišini, pokraj Božićnih lampica, bljeskavih neonskih jelena; Jane je gledala kroz prozor, s rukama duboko u džepovima kaputa. Tek kad su izašli iz grada na zadnju dužu dionicu ceste Basing Hill, Jane je progovorila, tiho, glasom koji je odavao iskrenu zbunjenost. "Bobby, nisam znala da si je ikad sreo na aerodromu u Orlandu. Mislim da mi to nikad nisi rekao."

"Vjerojatno si zaboravila. Davno je to bilo."

Ispred njih je kroz stabla svijetlio Mjesec kao sjajna, zakrivljena čestica na crnom noćnom nebu, i nešto se pomaklo u Janeinom natopljenom umu. Način na koji ju je ta žena pogledala, onda skrenula pogled, taman prije nego se popela stubama na balkon. I sad je Jane namjerno glas prilagodila cilju, gotovo kao usput. "Bobby", rekla je, "molim te reci mi istinu. Vidio si je na aerodromu, zar ne?"

I kad nije odgovorio, osjetila je kako je utroba zaboljela, neki se prastari iver boli stresao duboko u njoj - kako ju je samo umarala baš ta poznata bol; težina koja joj se činila kao gusto, ukaljano srebro koje se širilo kroz nju i preko svega, gaseći Božićna svjetla, ulične lampe, svježi snijeg; ljupkost svih stvari - sve je nestalo.

"O, Bože", rekla je. "Ne mogu vjerovati." Dodala je: "Zaista ne mogu vjerovati."

...

(izvadak iz romana jedne pulizerke)

Prodor
Kad osjetiš u jednom trenutku napon energije stvari se pokrenu na bolje. Promišljanje, malo papira za vizualizaciju, cilj, plan, odluka, akcija. Jednostavna deviza da danas živimo posljedice naših jučerašnjih odluka lako se transponira kroz vrijeme. Sutra ćemo snositi posljedice ili brati lovorike zbog onoga što odlučimo danas. Ponovimo li to nekoliko dana zamah nas tjera dalje. Prodireš, rješavaš, grabiš. Pozitivna strana života ima daleko bolja krila od mraka i osjećaja beskorisnosti. Ako ti je mrak pališ svjetlo, ako dobiješ limun napraviš limunadu, ako imaš problem razmišljaš o riješenju.
Kao što sam jučer pisao dan je bio sjajan, mislim naravno na petak. Sve se odvijalo kao po loju. Valjda nisam ni gledao ružne stvari. Bit će ovo sjajan vikend, bar za one koji misle dovoljno vremena odblogirati, malo razmišljati o sebi i o sjajnim ljudima kojima su okruženi. I za one koji će povući crtu, zbrojiti i oduzeti, napraviti bilancu i od toga napraviti startnu točku za novi život.
Primjetio sam nekoliko blogova sretnih ljudi, pozitivnih ljudi. Dobra inspiracija. Na žalost, mnogo je onih koji su u problemima, depresiji i bez perspektive. Vjerujem u te ljude, jednom će i oni napraviti svoju limunadu, upaliti svjetlo u mraku i zagaziti dalje. Neuspjeh sačinjava stepenice našeg uspona i svako svjetlo koje upalimo u životu zaista se najbolje vidi u mraku. Odavno se već ne brinem da će baš meni pomoći vlada, župnik, predsjednik ili šef. Oni naime rade za sebe, ne očekujem da će raditi i za mene. Svoj ću prodor prema naprijed napraviti sam, povučem li samo jednu osobu sa sobom bit će to uspjeh. Prodor se radi brzo samo za neke ljude pripreme traju toliko dugo da više i ne vjeruju u to. Najteže se loše osjećati prvi put. Kasnije sve postaje navika. No, uvijek ima nade, uvijek smo u nečemu bolji od drugih. Svatko može biti pobjednik.
Stvaranje pozitivnog stava je teško, ali, bože moj - što je lako?

UPM?

UDRUGE KOJE SU PREUZELE PRLJAVE POSLOVE POLITIČARA
OBRANA NIJE ZLOCIN!
Crnomorski partijotizam
Ima li u hrvatskom narodu odličnika koji su spremni život založiti za dobro naroda?
Novi Komentari
Bobo - Nevjerojatan niz točnih za...
Bobo - Kratica "Križ života": ...
Bobo - Sažeta Hrvatska povijest o...
Arhiva
March 2009 (1)
January 2009 (1)
December 2008 (5)
November 2008 (2)
Razgovor sa Gerald Celente
5. March 2009 — Bobo (Views: 625)


Razgovor sa Gerald Celente


Gerald Celente je prognostičar trendova, autor i direktor “Trend Research Institute”, kojeg je osnovao 1980. Postao je slavan sa svojim točnim prognozama svjetskih događaja, kao pad burze 1987., raspada Sovjetskog Saveza 1990., predvidio je azijsku krizu 1997., pad ruskog gospodarstva 1998., eksplodiranje internet balona 2000. i recesiju 2001. Osim toga, predvidio je i početak pomame za zlatom 2002., pad tržišta nekretnina 2005., recesiju 2007. i paniku 2008.

Obzirom da smo pred krajem godine, želio sam saznati od gospodina Celentea, kakvu nam prognozu daje za godinu 2009. Slijedi intervju, koji sam sa njim vodio 12.12.2008.:

Freeman: Kako vidite trenutnu situaciju u SAD?

Celente: Financijski sistem je kompletno kolabirao. Jedine dvije stvari, koje vlada radi, da bi održala zemlju na životu, su ili štampanje još više novca ili spuštanje kamata. Mi to nazivamo “Bernankeov dvokorak”, jer postoje samo dva koraka koje šef FED-a može učiniti. Ni jedna od ove dvije mjere ne može promijeniti kurs i zaustaviti pad privrede. Potreban je novi produktivni kapacitet, kao u 1990tim, kad smo ušli u recesiju, izašli smo zahvaljujući tehnologiji interneta. Sve je bilo prebačeno na internet. To je bilo realno. Naravno da je na tržištima bilo spekulacija, ali to nije imalo nikakve veze sa postojanjem proizvoda. Radilo se o proizvodnom kapacitetu. Tako nešto ne može se izazvati monetarnim ili fiskalnim nadražajima. Danas, na primjer, imamo novog predsjednika, koji, kako sam kaže, želi stvoriti 2.5 milijuna novih radnih mjesta. Odakle će uzeti novac za to? Jedino ga može naštampati. Ono, sa čim smo danas konfrontirani, jest hiperinflacija kao iz vremena Weimarske Republike. To se može, također, dogoditi i dolaru. Ja sam politički ateist. Ne vjerujem u bajke, ja sam odrastao čovjek. Ako netko vjeruje da će nas političari spasiti, ili je dijete ili se samozavarava. I ovo samozavaravanje je vrlo izraženo u SAD. Ljudi su puni nade da će novi predsjednik nekako stvoriti promjenu.

Freeman : Pogledamo li tim, koji je Obama do sada izabrao, ne vidimo promjenu.

Celente : Točno, ali ne samo to; kako može biti promjene, ako je izabrao iste ljude, koji su i prouzročili krizu? Kao, primjerice Larry Summers, koji će biti ekonomski savjetnik i ovaj Timothy Geithner, direktor njujorškog FED-a. Oni su protežei Roberta Rubina. Summers je u Clintonovoj administraciji bio ministar financija nakon Rubina. To su ljudi koji su uništili Glass-Steagall-Act.

Freeman : Ukidanje tog zakona 1999. koje je izveo Clinton , glavni je uzrok ove krize, jer se tim ukidanjem izbrisala i razlika između poslovnih i investicijskih banaka i uvela se totalna liberalizacija, što je bankama ponovo omogućilo da nekontrolirano spekuliraju.

Celente : To je točno. Očigledno znate o čemu je riječ. To su ljudi koji su stvorili klimu, u kojoj su nastali svi ti derivati, kao Credit Default Swaps, SIVs, CDOs, takozvani egzotični financijski instrumenti, koji nisu ništa drugo nego opklade, to je igra kao u kasinu.

Freeman : Vjerujete li da je kriza namjerno prouzrokovana ili je u pitanju
nešto drugo?

Celente : U pitanju je pogreška. Priča se puno o iluminatima. Ako su to napravili iluminati, onda su opet iluminati ti, koji moraju ispraviti pogrešku. Ne postoji ni jedna jedina stvar, koju je bilo tko od ovih ljudi s uspjehom doveo do kraja. Ni jedan jedini u svojoj karijeri. Oni još nikada nisu ništa uradili kako treba. Dospjeli su na vrh isključivo putem inkompetencije i dupeuvlačenja. Tako se to događa u državnoj administraciji. Da Vam dam nekoliko informacija: karijeru sam započeo u državnoj službi u Yonkersu , NY , nakon što sam diplomirao 1971.; Yonkers je solidno velik grad sa 300.000 stanovnika. Nakon toga bio sam poslan u glavni grad države New York , Albany , gdje sam radio kao asistent senatskog sekretara države New York . Zatim sam predavao politologiju na St. John ’s University. Od 1973. do 1979. radio sam kao specijalist za državna pitanja u Washingtonu za kemijsku industriju. Zbog toga jako dobro razumijem državni aparat. Radio sam i za Reagana i Connolyja, bio sam zajedno sa … Ljudi žive u iluziji, da su ovi tipovi pametniji od svih ostalih. Činjenica je, kad neko radi za državu, potrebna mu je potvrda da je gluplji od svih ostalih. Druga realnost je, a to sam vidio na poslu koji sam imao u Albanyju, kako političari gmižu da bi dospjeli do vrha. Oni se usisavaju naviše u hijerarhiji. I zbog toga vjerovati da su ovi političari u stanju riješiti problem - to je samozavaravanje. Osim toga, sve su političke organizacije u suštini kriminalne organizacije, što ne kažem olako.

Freeman : Ali, zar oni nisu znali da će čitav financijski sistem implodirati, kad Greenspan bude pojeftinio novac?

Celente : Mislili su: ako želimo spriječiti da ljudi - to jest veliki igrači - izgube novac zbog pucanja internet mjehura, možemo jednostavno spustiti kamatne stope, što su i uradili nakon ožujka 2000. Od tada smo upozoravali u našem institutu, i to stoji u dokumentima, što bi se moglo dogoditi, ali nitko nije želio vjerovati. Kad smo napisali da će doći do pada, dobivali smo mnoga pisma sa zahtjevom da kažemo i nešto pozitivno, da izvijestimo i o nečem lijepom. Tako je bilo i sa ratom. Prije početka iračkog rata rekli smo ljudima da će SAD izgubiti. Bit će moguće bez većeg otpora brzo ući unutra i ukloniti Sadama, ali nakon toga će otpočeti gerilski rat, koji se ne može dobiti. Ali, nitko to nije želio čuti, to bi bilo nepatriotski. I? Nakon gotovo 8 godina rata, nismo se pomjerili niti jedan korak. Dakle, kad govorim o kriminalnim organizacijama, ne mislim to kao klevetu, već kao činjenicu. Amerika vodi rat koji bazira na pogrešnim razlozima. Jesu li ljudi to znali ili ne, je u suštini akademsko pitanje. U pitanju su jednostavno pogrešni razlozi i nevini muškarci, žene i djeca ginu, što je apsolutno protiv mojih moralnih načela. I oni danas pljačkaju ljude do gole kože, u sred bijelog dana, sa svim ovim što danas rade. Postoji taj mentalitet (previše velik da bih propao), što u konsekvenci znači da smo mi suviše mali da bi bili spašeni. To je tipično engleski “Titanik” način razmišljanja. Bogati smiju u čamce za spašavanje, siromašni ostatak je zaključan u potpalublju i dozvoljeno mu je da potone zajedno s brodom.

Freeman: Što mislite da će se dogoditi nakon što “bailout” za automobilsku industriju nije prošao?

Celente: To uopće nije relevantno i ne čini nikakvu razliku. U pitanju je mrtvorođenče od samog početka. Novac bi bio ionako samo bačen kroz prozor. Osim toga, bilo tko, tko kupi američki auto, nema tri čiste u glavi, američki automobili su jednostavno smeće. A menadžeri su nesposobnjakovići. Potpredsjednik upravnog odbora General Motorsa, Lutz, je 2005. rekao: bilo tko, tko misli da će visoka potrošnja goriva spriječiti ljude da kupuju SUV-ove, nema pojma o čemu govori. Totalno je pogriješio. Ti ljudi govore i proizvode smeće već desetljećima. Bilo je doba, kad su SAD proizvodile odlične automobile, ali to je već odavno prošlost. Njima je uvijek profit bio najvažniji, koliko novca mogu zaraditi sa najjeftinijim smećem.

Freeman : Financijska kriza prešla je Atlantik i stigla je u Europu. Sada uništava cijeli svijet.

Celente: Da, u pravu ste. Na svojim putovanjima primjećujem, nažalost, da Europljani i Azijati jednostavno preuzimaju svaku glupost iz SAD. Tako su i Credit Suisse i UBS podlegli istoj glupoj pohlepi i manipulaciji novca, kao i ovdašnje banke. Prije godinu dana još je bilo pitanje hoće li se i inozemstvo zaraziti. Sad čitav svijet ima upalu pluća. Pogledajte samo što se događa u Španjolskoj sa čitavom nesuzdržanom produkcijom u građevinskom sektoru, oni su proizveli jedan ogromni deponij nekretnina. Zemlja je bankrotirala. Ista stvar je i sa bivšim državama Istočnog bloka. Sreo sam ljude odatle i sa zaprepaštenjem sam slušao kako brbljaju o investicijama i marketingu, kao da oduvijek žive u kapitalizmu. Govorili su sa mnom, kao da točno znaju o čemu je riječ. Ponašali su se više kao grabljivci, kao domoroci sa Zapada. Ove zemlje i mnoge druge imaju sada vlastiti privredni horor i svi su pali izravno na nos.

Freeman : Kako vidite 2009.? Kako sad izgleda, doći će do potpunog zastoja gospodarstva.

Celente : Upravo smo objavili našu prognozu za 2009. Predskazujemo totalni kolaps privrede. Već 7. studenog 2007. predvidjeli smo financijsku propast i paniku 2008., koja se i dogodila. Sljedeće godine vidjet ćemo propast trgovinskog sektora na malo, zatim propast komercijalnih nekretnina, itd. dožvjet ćemo najveću depresiju ikada, puno težu od takozvane 1930tih godina.

Freeman : Vau !

Celente : Reći ću Vam i zašto. Tada nije toliko ljudi imalo tako visoko zadužene nekretnine, također, nisu bili pod tolikim kreditnim obavezama kao danas, nisu postojale kreditne kartice, nisu bili u dugu od 14.000 milijardi. Tada je postojao trgovinski suficit, danas su SAD u minusu od više od 700 milijardi na godinu. Državni budžet bio je izbalansiran, sad imamo nevjerojatan deficit i državni dug od 13.000 milijardi, pri čemu je samo ove godine novo zaduživanje bilo 1.000 milijardi. Na početku Drugog svjetskog rata SAD bile su motor čitave svjetske industrijske produkcije, imali smo najvišu produktivnost. To je odavno prošlost. Mi smo nacija u propasti. Ulazimo u najveću depresiju i ona će biti svjetska.

Freeman : Što mislite, hoće li doći do masovne nezaposlenosti sa nemirima?

Celente: Da, mi također vidimo trend ka revoluciji. Ono što se trenutno događa u Grčkoj, može eksplodirati bilo gdje drugdje. Tamo nije posrijedi ubojstvo 15-godišnjeg dječaka, već o pobuni ljudi protiv te totalno nekompetentne, korumpirane političke kaste, koja je svuda ista. Bio sam zaposlen kod države, poznajem razmjere korupcije. U Washingtonu se sve vrti samo oko lansiranja projekata, kojima će se obogatiti inicijatori i njihovi ortaci, ruka ruku mije, novac za prijatelje, sistem je od vrha do dna korumpiran.

Freeman: Znači li sve ovo da ćemo proći kroz bolnu depresiju, koja će trajati godinu-dvije, i potom izaći iz doline?

Celente: Kako da izađemo iz doline? Što će nam pomoći u tome?

Freeman : Onda govorimo o dugotrajnoj depresiji?

Celente: Da!

Freeman : To uopće ne zvuči na dobro. Kako će depresija pogoditi Europu?

Celente : Europa će bolje proći, jer ljudi tamo nisu toliko zaduženi i u boljoj su poziciji da se sami izvuku iz problema. SAD su se pretvorile u zemlju mlakonja, koji sami više ne mogu raditi ništa, mogu samo konzumirati, žive u velikim kućama, voze ogromne automobile i sami su postali veliki i gojazni. Jednostavno ne mogu prestati da žive iznad mogućnosti. Troše previše hrane, energije i prostora. Ne znaju kako da žive skromno. Sad je tulum gotov i pritezanje remena bit će vrlo bolno. Imamo rastući sloj potpuno osiromašenih, što na takav način nikada nismo imali. Užasavajuće je to. Imat ćemo veoma visoku nezaposlenost, veću nego kod zadnje depresije..

Freeman : Prema tome, Vi ne vidite rješenje za izlazak iz krize?

Celente : Izaći ćemo samo u slučaju ako budemo u stanju pokrenuti novi proizvodni kapacitet, koji ide dalje od novih tehnologija za alternativne
energije.. To mora biti nešto sasvim revolucionarno, što će biti novi motor za gospodarstvo, ravno otkriću vatre ili pronalasku kotača.

Freeman : Povijest pokazuje: kad su moćnici konfrontirani sa velikim privrednim problemima, oni ih ne rješavaju, nego misle da će rat riješiti sve probleme. Postoji li mogućnost velikog rata?

Celente : Nakon posljednje velike depresije (Drugi svjetski) rat viđen je kao izlaz. Danas živimo u drugom vremenu. Sljedeći rat bio bi rat sa oružjem masovnog uništenja. Današnje ratove je moguće voditi samo protiv nerazvijenih zemalja. Više nije riječ o ispaljivanju interkontinentalnih raketa, već o gerilskom high-tech ratu, kakvog vidimo u Iraku ili Afganistanu. Samo, političari su spremni na sve.

Freeman: Mislite li pod tim na “operaciju pod lažnom zastavom” (false flag).

Celente: Da, oni neprekidno lažu o svemu, kao na primjer da je Sadam posjedovao atomsko oružje i njegove veze sa Al Qaidom. Tko danas može političarima vjerovati i jednu jedinu riječ?

Freeman: Pisali ste da SAD idu putem Velike Britanije. Jeste li pri tom mislili da si SAD više ne mogu priuštiti Imperij i stacioniranje trupa u 130 zemalja?

Celente: Da, američka Imperija nestaje, otići će istim putem kao i britanska. Jednostavno nemamo više novaca.

Freeman: Jedini političar, koji to kaže u SAD, i koji želi restaurirati ustavna prava i voditi razumnu privrednu politiku, je Ron Paul. Što mislite o njemu?

Celente: Ja bih ga izabrao za predsjednika. Umjesto toga morao sam glasovati za Nadera, jer Paul nije bio na glasačkom listiću. Neću podržavati nijednu od kriminalnih organizacija, koje dijele moć u Washingtonu. I veoma sam jasan po tom pitanju. Bilo tko, tko je glasao za kriminalce, podržava produžetak ubijanja i pljačke. To se ne može reći ni na bilo koji drugi način . Oni ubijaju nedužne ljude svaki dan.

Freeman : Koliko krivice u trenutnoj situaciji nose mediji. Oni se ponašaju još samo kao organi propagande.

Celente : Mediji nose veliki dio krivice. Oni su u krevetu sa moći. Samo treba pogledati koje bliske veze postoje između predstavnika medija i službi, ministarstava, Pentagona i Bijele kuće. Mediji tamo svakodnevno ulaze i izlaze. Možemo se zahvaliti New York Timesu da nam je prodao irački rat. NYT je 2007., također, napisao da je problem sa gospodarstvom samo obična štucavica i da ce proći, iako smo već vidjeli pad. Mediji su na strani gospodarstva i vlasti, ni na koji način ne ispunjavaju svoju pravu funkciju.

Freeman : Što možete poručiti mojim čitaocima, kako da se pripreme za nadolazeću depresiju?

Celente : Mi u institutu govorimo odavno, da ne treba trošiti ni centa više nego što se ima. Morat ćemo živjeti novu skromnost, koja ce se manifestirati u kupovini isključivo stvari koje su neophodne i imaju duži vijek trajanja. Čitav ciklus potrošnje je prošao, ciklus kupovine i dostizanja sreće kroz materijalizam. Razumite me, i ja volim lijepe stvari, samo sada je posrijedi kvaliteta, ili koncept . Štednja i zbog obrazovanja djece. Ovdje u SAD svi žele poslati svoj pomladak na visoke škole i univerzitete. To košta bogatstvo. I za što? Da bi mogli studirati ekonomiju ili pravo i da naprave MBA? Bolje uštedite novac. Imamo više nego dovoljno bankara i pravnika. Bolje obrazovanje je praktično i korisno, kao inženjer, tehničar ili svi zanatski pozivi.. Doći će do velike promjene. Sve počinje već na lokalnoj razini. Potrebno je brinuti se o svojoj zajednici i biti aktivan u njoj.

Pitanje je: kako mogu biti koristan mojim sugrađanima?

Budite sretni, jer u Švicarskoj imate izravnu demokraciju i možete sudjelovati u odlučivanju. Ovdje u Americi nemamo više ništa za reći, oni rade što žele. Ljudi su protiv financijskih paketa, ali što rade političari? I dalje rade po svojem.

Freeman : Mojim čitateljima kažem: čuvajte svoje gradove i komune, borite se za održavanje javne infrastrukture, spriječite privatizaciju i rasprodaju svih vrijednosti.

Celente : Postoje službe koje su esencijalne i koje trebaju biti javne, kao transport, energija i snabdijevanje vode.. Ovdje je u pitanju globalna vlada, ja nisam teoretičar zavjere, ali svatko zna kuda vodi ovo putovanje. Cilj je kontrolirati sve i upravljati centralno.

Freeman : Mislite li da će se zbog financijskih problema mediteranskih zemalja i novih članica na istoku EU i euro raspasti?

Celente: Da, u to smo uvjereni. Mi smo to predvidjeli još prije uvođenja eura. Jedino što je potrebno za ostvarivanje tog scenarija je nacionalni populist u nekoj od zemalja članica, koji je uvjeren da samo kroz izlazak iz EU financijska kriza može biti zaustavljena, i Unija već pada. Berlusconi je to već najavio, sa prijetnjom istupanja iz Šengena zbog brojnih imigranata. Masovna migracija veliki je problem. Zapadne zemlje su preplavljene ljudima koji žele bolji život ili bježe iz nužde. Tu ne pomaže altruizam, tko će to sve platiti? Odakle osigurati smještaj, namirnice i posao, kad se više nema novaca ni za brigu o vlastitim građanima?

Freeman: Mislite da je moguće formiranje Sjevernoameričke Unije između Meksika, Kanade i SAD?

Celente: Da, to smatramo mogućim, samo su izgledi sada veći da će doći do raspada. Svjedoci smo raspadanja SAD kao što se nekad raspao SSSR. Pojedinačne regije uvidjet će da će lakše proći kroz krizu bez savezne vlade. Za što im treba daleki Washington ? Pogledajte samo kakvi se političari tamo motaju. To su sve korumpirani nesposobnjakovići koji misle samo na vlastiti probitak. Svjedoci smo raspada Sjedinjenih Država.

Freeman : Je li funkcija središnjih banaka prevaziđena? Na kraju krajeva one su izazvale krizu i potpuno zakazale.

Celente: Da, zakazale su. Ali, trenutno je u tijeku borba za moć, veliki žele uništiti male, kako se već toliko puta ponovilo u povijesti. Jedan od trendova, koje promatramo, nazivamo “skidajte im glave”. To će se sigurno dogoditi.

Freeman : Kažete da će doći do prave pobune?

Celente : Apsolutno. Pogledajte samo svu tu bagru na Wall Streetu, ili ono, što izlazi iz sveučilišta kao Yale i Harvard. Oni nikada u svom životu nisu zaprljali ruke. Nemaju pojma što znači živjeti na ulici, potpuno osiromašen. Kad uzmete sve ljudima i kad nemaju više ništa za izgubit, spremni su na sve.

Freeman: Ovo, što predskazujete, ne zvuči baš optimistično.

Celente: To nema veza sa optimizmom ili pesimizmom, već sa realizmom. Kao kad odete kod doktora i dobijete dijagnozu raka u zadnjem stadiju. Treba li Vas doktor slagati ili kazati kako stvari stoje? Lažni optimizam ne mijenja ništa na činjenici da ćete uskoro umrijeti.

Freeman: Mislite li da je dobra ideja za pojedinca ili za čitave zajednice i komune, da postanu samodobavljači i da se skinu sa mreže?

Celente: Apsolutno. Sigurno. Treba ispitati mogućnosti za postizanje nezavisnosti od sistema, za uzgajanje vlastitih namirnica i proizvodnju elektriciteta. To je ono, što sam spomenuo ranije, sa novim tehnologijama to postaje moguće. Kad se to dogodi, onda će se ljudi udaljiti od majke države i korporacija. Godine 1997. objavio sam knjigu koja obrađuje upravo ovu temu. Centralni sistem trebao je pući već odavno. Održava se samo kroz jeftin novac. Ali, to više ne funkcionira. Što će nam središnja vlada, koja ionako samo proizvodi probleme i nema rješenja? Najšira samostalnost i decentralizacija, to je budućnost.

http://alles-schallundrauch.blogspot.com/2008_12_13_archive.html


Filed under: Moja Domovina | Comments (1)

Značajne obljetnice i sramotni zaboravi naše Povijesti
5. January 2009 — Bobo (Views: 202)


Značajne obljetnice i sramotni zaboravi

Danas na nedjelju Svete obitelji i nevine dječice potrebno se prisjetiti i sv. Nikole. Nikolu slavimo 6. prosinca kao svetca katoličke i pravoslavne Crkve. Rođen je u gradu Patari u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su Nikolu od Boga izmolili. Roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Kasnije, kao biskup pomaže ljudima u nevolji, širi vjeru i čini čudesa. Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika… U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Postoji priča da je sv. Nikola siromašnim djevojkama iz susjedstva, kroz dimnjak ubacio zlatnike za miraz, koji su pali u čarape obješene nad ognjištem. Od tuda potječe stavljanje darova u čarape i čizmice. Po katoličkoj tradiciji u noći od 5. na 6. prosinca već stoljećima roditelji daruju svoju djecu. Tako i u Hrvata katolika.

U Americi je izmišljen Santa Claus ili tzv. Djed Božićnjak, zbog bolje trgovine i veće prodaje za Božić. U Sovjetskom savezu u doba tvrdog komunizma, u zamjenu za Sv. Nikolu izmišljen je Djed Mraz. Zanimljivo, i Santa Claus i Djed Mraz, darove također spuštaju kroz dimnjak ili ih stavljaju u čarape. Dakle, krivotvorili su Sv. Nikolu. Dvadesetak godina nakon pada komunizma, Hrvati su prihvatili te krivotvorine, a nisu se vratili svojim katoličkim tradicijama Sv. Nikole. Dapače, utjecaji na zaborav čudotvornog i dobrog sv. Nikole sve su nebulozniji. U Večernjem listu (16. prosinca) čak na dvije stranice izvješćuje se o posjeti Djeda Mraza zagrebačkoj Dječjoj bolnici Klaićeva. Piše se kako je neki Joulupukki (fin.- Djed Mraz) upravo stigao iz Finske, a na naslovnici tog lista masni naslov: »Dragi Djede, pomozi mi da ozdravim!«. Katolički vjernici su šokirani: Gdje je kraj širenju takvih izopačenosti? Zašto kreatori takvih bogohuljenja, šire i potiču lažne nade u ozdravljenje djece, posredstvom nekakvog Joulupukkija iz Finske?

Gluposti s Djedom Mrazom pune novinske stranice, dok značajni događaji ovog prosinca nisu dobili ni najmanje prostora. Medijski urednici služe se ispraznostima kako bi odvukli pozornost javnosti s bitnih hrvatskih tradicionalnih vrijednosti. U prosincu je bilo začajnih događaja koji doista zaslužuju duple stranice u hrvatskom tisku. Najslavnijem Nikoli u povijesti Hrvata, povijest ne spominje dan rođenja. No, po imenu se može zaključiti da je Nikola Šubić Zrinski rođen oko 5. prosinca 1508. u ondašnjoj utvrdi Zrinj. Ove godine napunila se 500. obljetnica rođenja tog slavnog i časnog hrvatskog bana, koji je hrvatskom narodu darivao nadu u opstojnost i slobodu, punih pet stoljeća. Za vrijeme svoje uprave, Nikola Zrinski spasio je ‘ostatke ostataka’ hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao protiv Turaka i dobio velik broj bitaka. Zrinski je bio gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava, a prije velike i sudbonosne bitke kod Sigeta, tražio je od svojih 2.500 ratnika, koji su pretežito bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga i sam je prisegnuo na zajedničku sudbinu s riječima: »Tako mi Bog pomogao!«. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji nisu se ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisegi. Turci su očekivali predaju, ali Nikola Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Iscrpljeni Turci izgubili više od 30.000 vojnika i odustali su od invazije na Beč i Europu. Nikola Šubić Zrinski, kako je već pet stoljeća zapisano bio je »stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski, vijeka svog« i zaslužan je kao najveći hrvatski vojni junak. Prigodom 500. obljetnice rođenja Nikoli Zrinskom podignut je spomenik u Čakovcu. Dana 6. prosinca otkrio ga je predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić. Predsjednik Matice hrvatske – ogranak Čakovec, povjesničar dr. Zvonimir Bartolić, tom je zgodom naglasio: »Nikola je bio najslavniji hrvatski vojnik i vojskovođa koji se diljem Europe pročuo po brojnim bitkama u kojima je branio Hrvatsku i dijelove tadašnje kraljevine u vrijeme kad je turska sila bila na vrhuncu svoje moći«. Te riječi istaknuo je Glas koncila u broju za Božić 2008. No, taj događaj nisu zabilježili hrvatski dnevni mediji, a kamoli da bi tako upečatljivoj 500. obljetnici dali dvije stranice tiskanog prostora, koliko primjerice daju Djeda Mrazu ili tzv. Joulupukkiju. Sramota hrvatskih medija! Propust sigurno potiče i od hrvatskih vlasti koja na visokoj državnoj razini ministarstava, predsjednika vlade i države nije pripremila taj događaj mnogo mjeseci unaprijed i svemu dala potreban publicitet, značaj i državni protokol. U današnje vrijeme velikih magli oko ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu taj je događaj trebao svjedočiti našu stoljetnu povezanost s Europom. Bila je to 500. obljetnica rođenja najvećeg nacionalnog junaka, hrvatskog bana i vojskovođe koji je zadužio i Europu. Hrvatska se itekako trebala podičiti s Nikolom Zrinskim pred čitavom Europom i svijetom. A nije! Propustila je pet stoljetnu prigodu!

No, to nije bio jedini kardinalni propust državnog protokola i državnih čelnika u prosincu. Još dvije značajne obljetnice obilježile su kraj 2008. g., koje su hrvatski mediji i hrvatski političari posve zanemarili. U Zagrebu je 5. prosinca u crkvi sv. Franje na Kaptolu služena je sv. misa prigodom 90. obljetnice stradanja Prosinačkih žrtava na Trgu bana Jelačića. Točno prije 90 godina, na glavnom zagrebačkom trgu Hrvatska je teško ranjena 5. prosinca 1918. g. Država SHS nastala je prijevarom 29. listopada 1918. i podvalom izaslanstva za koje je Stjepan Radić rekao da srljaju u Beograd „kao guske u maglu“. Na vijest o ujedinjenju, dogodio se spontani narodni otpor uključenju Hrvatske u zajednicu sa Slovencima i Srbima, bez suglasnosti Hrvatskog Sabora. Građani Zagreba su zato 5. prosinca 1918. izašli na ulice i zajedno s 53. pješačkom i 25. domobranskom pukovnijom započeli prosvjed u glavnom gradu Hrvatske. Ubrzo se prema Jelačićevom trgu našlo preko 10 tisuća ljudi. Komesar zagrebačke policije Grga Anđelinović, uz pomoć srpskih oružnika, pripremio je zasjedu na Jelačićevom trgu. Naredio je oružanu paljbu po hrvatskim prosvjednicima, koji su pokošeni strojnicama s krovova zgrada. Bilo je 20-tak mrtvih i više desetaka teže i lakše ranjenih. Prosvjed je ugušen u krvi. »Posljedice toga prisilnog braka sa Srbijom pokazale su se kobnim za Hrvatski narod. Moglo se to naslutiti iz riječi Grge Anđelinovića, komesara zagrebačke policije, koji se hvalio: „Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim“. Svi oni progoni od 1918. do 1941., velike žrtve tijekom Drugog svjetskog rata, neravnopravan položaj Hrvata za cijelo vrijeme postojanja bivše države, te velike žrtve Domovinskog obrambenog rata 1991.-1995. daju za pravo Stjepanu Radiću, čija je i sam bio žrtva«, istaknuo je ovog 5. prosinca dr. Ivan Dujmović, tajnik Hrvatskog domobrana, u svom govoru podno spomen ploče na Trgu bana Jelačića. Jedino je Glas koncila 14. prosinca zabilježio tu 90. obljetnicu Prosinačkih žrtava s naslovom: »Kobni prisilni ‘brak’ sa Srbijom«.

Časopis Hrvatski domobran za prosinac 2008. jedini pak donio osvrt o 140. obljetnici Hrvatskog domobranstva. Dana 8. studenog 1868. postignuta je Hrvatsko-Ugarska nagodba i ostvarene su vrlo značajne državotvorne postavke za Hrvatsku. Već 5. prosinca 1868.g. u Hrvatskom saboru u Zagrebu, donesen je Zakon o Hrvatskom domobranstvu. Temeljne odrednice tog zakona bile su da Hrvati vojni rok služe u Hrvatskoj, da se vojna izobrazba održava na hrvatskom jeziku, da se utemeljuju kadetske škole i domobranske jedinice i da hrvatske vojne postrojbe mogu nositi samo hrvatsko ime. Ugovoreno je da hrvatske postrojbe služe samo za obranu hrvatske domovine, a tek iznimno izvan Hrvatske i to uz odluku Hrvatskog sabora. Tim vojnim pravima Hrvatska je imala obilježja države sve do 1918.g. A tada je okrvavio ruke izrod Grga Anđelinović i došlo je do prisilnog ujedinjenja u Državu SHS. Obilježavanje 140. obljetnice Hrvatskog domobranstva održano je u nedjelju 7. prosinca svečanom sjednicom u Velikoj dvorani Hrvatskog doma u Križevcima. Povijesni osvrt održao je mr. Đuro Škvorc, dopredsjednik Ogranka Hrvatskog domobrana Križevci. Sjednici je nazočio veliki broj članova udruga Hrvatskog domobrana iz sjeverne Hrvatske, župan Koprivničko-križevačke županije Darko Koren i gradonačelnik Križevaca Branko Hrg. Nakon sjednice služila se sv. misa u župnoj crkvi sv. Ane, koju je predvodio župnik Krešimir Žinić s prigodnom propovjedi. U posebnoj dvorani Hrvatskog doma predsjednik križevačkog Ogranka hrvatskog domobrana Zlatan Đurin otvorio je izložbu o velikom hrvatskom vojskovođi iz Prvog svjetskog rata Svetozaru Boroeviću. Na otvorenju je govorio i sam autor izložbe prof. Milan Pojić, voditelj Odsjeka za arhivsko gradivo vojnih fondova iz Hrvatskog državnog arhiva. Izložba o vojskovođi Boroeviću ukazuje na hrabrost hrvatskih vojnika, na zaslužne časnike hrvatske vojske u Europi, ali ukazuje i na političke prevare, krađu i nestanak Boroevićeve ostavštine.

Zašto nikakvu pozornost obilježavanju 140. obljetnice Hrvatskog domobranstva u Križevcima i hrvatske vojne tradicije nisu dali televizijski, a ni tiskani mediji? Zašto su izostali predstavnici hrvatskih državnih vlasti? Posebno je nevjerojatno da takvom događaju ne nazoči ministar i djelatnici Ministarstva obrane te djelatni vojni časnici! Značajne obljetnice u drugim državama predvodi državni protokol, a nazoči vojni vrh i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Čini se kako hrvatski državni dužnosnici uopće ne poznaju povijesne činjenice i događaje značajne za suverenu Hrvatsku državu. Retrospektiva ove 2008. godine, ali i prošlih 18 godina samostalne Hrvatske države, samo potvrđuje – koliko Hrvatska drži sama do sebe, toliko će i drugi držati do Hrvatske.

Radio Marija iz emisije: Vjera u sjeni politike
Autor: Damir Borovčak



Filed under: Moja Domovina | Comments (0)

Kako se ruši obitelj - osnovna jedinica svakog društva!
29. December 2008 — Bobo (Views: 327)
KAKVA JE SUVREMENA OBITELJ?
Sveta obitelj i obitelj 21. stoljeća

Nedjelja Svete obitelji - godina B

Kao razmišljanje na ovaj posebni blagdan neka nam posluži osvrt gospođe Mire Donadini, na predložak jednog radijskog novinara kojim je taj isti novinar započeo svoju emisiju. A ona kaže: Katolički voditelj emisije, Nikad nedjeljom na Radiju Splitu, g. Ivica Ursić, očekujući da će dio slušatelja ovu emisiju označiti kao ‘katastrofičnu’, želio nas je uvjeriti da nas čeka još veće i teže mrvljenje i rastakanje naših obitelji.

Dakle, ni manje ni više, nego s knjigom Umijeće ratovanja koju je prije više od dvije tisuće godina sastavio tajanstveni kineski ratnik-filozof, Sun Tzu. Naime, osvajanje određenoga područja, države, grada, utvrde; strategija i taktika, put do uspjeha, pobjede i to ne uvijek silom, nego i milom. Navodeći sadržaj šeste stranice iz Umijeća ratovanja pozornost je usmjerio k našim obiteljima. Tom prikazu vjerno odgovara taktika o kojoj piše stari kineski ratnik. G. Ursić nam priča kako se obitelj ne rastače silom niti agresijom. To se događa milom, ne preko noći. Najprije smo zaposlili oboje roditelja, djecu predali u vrtiće i škole, pobrinuli smo se i za treću dob.

Nema više starijega člana obitelji na čelu stola, pa je iskustvo i mudrost pomaknuta kao suvišna. Zapravo, to nema tko ni primijetiti. Roditelji rade do 16 sati. Na ploči piše poruka što izvaditi iz hladnjaka i zagrijati. Ne piše da se ruča za stolom, pa se s tanjurom ide u naslonjač, pritišće daljinski i gleda Big Brother i slične serije, vješto planirane naslove… usput se mrvi po tepihu, s ispruženim nogama na stolu. Kad dođu roditelji, jedno dijete mora na engleski, drugo na trening. Kad se vrate kući, već je noć. Svi su umorni.

Otac obitelji će pogledati vijesti. Da, donijet će i novinu, jer jutros nije uspio sve pročitati. Majka će za sutra pripremiti ručak, čistu odjeću, a kad djeca legnu i ona će kratko pogledati TV novosti. Djeca su pred spavanje poljubila roditelje. Otac ih je pitao kako su, je li sve u redu, a ona su odgovorila: OK. Dovoljno. U nedjelju se Ani ne ide na misu. Dosadno joj je. Više ne pjeva u zboru, ne pjeva više ni Marija, ni Petra.

Roditelj se zanima zašto je to tako, sugovornik savjetuje, da ne pridaju tomu veću pozornost, da će to proći… Pubertet. Nakon godine dana neće više ni Ivančica u crkvu. I njoj je to smiješno. U međuvremenu sve drugo može i hoće. A što je to? Poistovjećivanje s okolinom, s društvom koje neće drukčije. Tko ih je tako složio? Kao crne trake, zibaju se u ljuljačkama s džeparcima koji se prazne u zadimljenim kafićima.

Zajednički obrok nedjeljom? Nećemo zazvati Božji blagoslov jela. To ćemo učiniti na blagdan. Prigodno. Umjesto razgovora, poneki komentar. Svatko na svom listu podijeljenih novina traži zanimljivosti miješajući mrvice kruha namazane maslacem i pekmezom. Mrvi se život, zajedništvo. Obitelj šuti. Netko se sjeti da upravo počinje neka serija, uzima ostatak obroka, odlazi. Ništa neobično. U naslonjaču, s tanjurom mrvica, čaša soka na podu… u pidžami do podne. Svatko će ići na svoju stranu. Majka će ipak otrčati na misu. Tata je muško. On će to učiniti za Božić i Uskrs. Djeca su odrasla. Imaju svoje mišljenje. Čije je to mišljenje, odakle stiže? Tko tako hoće? Mama? Ne. Tata je ravnodušan. Svi šute. Obitelj šuti, a nešto se je ipak dogodilo.

Izgleda da je netko dobio bitku bez sile, bez borbe. Umijeće ratovanja je poslije dvije tisuće godina još uvijek mudar priručnik za uspješno osvajanje svake vrijednosti, ne silom nego milom, pa i utvrde kakva je obitelj. Zgranuti nad naslovima crne kronike obitelj zaključuje da nema ništa od života, da je sve vrag odnio. Oni ne znaju da im je i djecu netko odvukao od stola, da to radi svaki dan, da ih uzima i preuzima nepovratno, njih i njihovo vrijeme kojemu se ne mogu suprotstaviti nikakvom silom. Djecu više ništa ne zanima. Roditelji moraju taktizirati s njima, da ih zadrže, da budu dobri, da odlaze u školu. Roditelji češće moraju biti poslušniji od djece. Ako u tom malom zajedništvu svi ne misle i ne žele isto, ako radi toga šute, onda je to izdaja.

Potražimo tu svetost, nit koja povezuje sve oko stola. Je li to samo bračna ljubav, zajednička briga i uteg odgovornosti, trka s vremenom da se spriječe posljedice? Da ne pitamo koje su uzore imali roditelji, lakše je zamisliti što će djeca ponijeti sa sobom u svoje obitelji. Njima je smiješno govoriti o obitelji. Koja je to kategorija? Brak? Za njih su to pitanja bez veze.
Kad se današnja obitelj susreće u svojem domu, kad bi trebala izmijeniti nekoliko riječi, podsjeća na prometnicu kod čijeg je raskrižja zakazala signalizacija, pa se prvenstvo ‘prolaza’ utvrđuje osobnom snalažljivošću i spretnošću.

Obitelj nije više na okupu, međusobno imaju različite, češće i oprečne stavove i interese. Sve je manje zajedničkih ciljeva. Sve češće se brani svatko sam za sebe. Obitelj je rijetko jedinstvena utvrda. Zato je ranjiva i lako osvojiva.

Zato je zbog svega ovoga važan Isus Krist, a On je pak važan zato što je važan Bog. Upravo On, Bog, je htio obitelj, uostalom on je to i potvrdio svojim rođenjem i životom u obitelji.

Svake godine u nedjelju, gotovo uz sami Božić, tj. u nedjelji božićne osmine, Crkva slavi blagdan Svete obitelji, stavljajući ispred nas ovu svetu nazaretsku obitelj kao uzor svakoj našoj obitelji, ali isto tako i kao potvrdu njezinog dostojanstva i važnosti. Zapravo nešto puno više, želi nam se reći ovim blagdanom, a to je važnost Božje prisutnosti u našim obiteljima, jer u obitelji u kojoj je Bog prisutan po vjeri roditelja, po slušanju njegove riječi, po zajedničkoj molitvi, neće uzmanjkati ljubavi, ili će se iza svake krize, ona ponovno roditi. Amen.





28.12.2008
autor: Marijo Buljević, svećenik
Radio Vatikan / Križ života





Filed under: Sve i svasta | Comments (1)

Zlatko Sudac: Vjernicima danas teže nego u komunizmu!
16. December 2008 — Bobo (Views: 747)
Zlatko Sudac: Vjernicima danas teže nego u komunizmu Zlatko Sudac: Vjernicima danas teže nego u komunizmu Iz tiska će za koji dan izaći te će u ponedjeljak u kinodvorani Studentskog centra u Zagrebu biti promovirana knjiga “Zlatko Sudac, razgovori” publicistice Dunje Ujević. Izdavač je nova nakladnička kuća “Joshua”, koja će izdavati duhovnu literaturu.

Zlatko Sudac: Vjernicima danas teže nego u komunizmu Iz tiska će za koji dan izaći te će u ponedjeljak u kinodvorani Studentskog centra u Zagrebu biti promovirana knjiga “Zlatko Sudac, razgovori” publicistice Dunje Ujević. Izdavač je nova nakladnička kuća “Joshua”, koja će izdavati duhovnu literaturu.Poznati kršćanski karizmatik, kako kaže autorica, koja nam je ustupila izvatke iz svoje knjige, govori o sebi bez zadrške, o temamam ovoga vremena – o duhovnoj zapuštenosti, zamkama demokracije, globalizacije, liberalizma, o zamkama vremena koje nam nudi sav sjaj i sva matrijalna dobra a uzima nam dušu. Ono što se dosad znalo o poznatom svećeniku uglavnom su interpretacije “iz druge ruke”, a ovdje je riječ o autentičnom, iskrenom, ispovjednom Sudcu. I to uobliku nevezanog, neposrednog, spontanog dijaloga.– Još me nešto muči oko Božje logike. Juda i Petar. Obojica su izdali Isusa. S tim što Juda ostaje metaforom izdajnika, a Petar postaje temeljem Crkve.
…Petar se ipak pokajao i gorko zaplakao, a Juda se objesio na smokvu. Ne govorim o tome je li Juda izdao ili je Petar izdao. Izdali su ga i jedan i drugi u konačnici, ali završni čin života sudbinskog za Petra i Judu je desno i lijevo. Juda je odabrao suicid jer se sa svojim činom nije mogao nositi, u svom si srcu nije mogao oprostiti i nije se mogao pomiriti s Bogom.…Petar se ipak pokajao i gorko zaplakao, a Juda se objesio na smokvu. Ne govorim o tome je li Juda izdao ili je Petar izdao. Izdali su ga i jedan i drugi u konačnici, ali završni čin života sudbinskog za Petra i Judu je desno i lijevo. Juda je odabrao suicid jer se sa svojim činom nije mogao nositi, u svom si srcu nije mogao oprostiti i nije se mogao pomiriti s Bogom.Dok je Petar gorko zaplakao i okajao svoje grijehe. A koga će Bog odabrati nego slabog? Odabrao je Petra. A Judi je kao i Petru dana šansa da na svojim greškama nauči. Petru je njegovo pokajanje očito postalo toliko pročišćujuće da mu je Krist kao Uskrsli mogao reći – dosad si se sam opasivao i hodao kamo si htio, odsad ćete drugi opasivati i voditi kamo nećeš…

…Petar se ipak pokajao i gorko zaplakao, a Juda se objesio na smokvu. Ne govorim o tome je li Juda izdao ili je Petar izdao. Izdali su ga i jedan i drugi u konačnici, ali završni čin života sudbinskog za Petra i Judu je desno i lijevo. Juda je odabrao suicid jer se sa svojim činom nije mogao nositi, u svom si srcu nije mogao oprostiti i nije se mogao pomiriti s Bogom.Dok je Petar gorko zaplakao i okajao svoje grijehe. A koga će Bog odabrati nego slabog? Odabrao je Petra. A Judi je kao i Petru dana šansa da na svojim greškama nauči. Petru je njegovo pokajanje očito postalo toliko pročišćujuće da mu je Krist kao Uskrsli mogao reći – dosad si se sam opasivao i hodao kamo si htio, odsad ćete drugi opasivati i voditi kamo nećeš…Petar je kontradiktoran. On je jedna eksplozivna, žestoka ali umjetnička duša. Žestoka i luda. Dok je Juda materijalna duša. On je političko-ekonomska duša. Njemu je najvažnije bilo to što je mislio da će Isus biti okrunjen za kralja. Doživljavao ga je kao političkog lidera. Jer ga nije shvatio. A kad je vidio da sve to ide u krivo, a ne kako je on mislio – dobro, ovi će ga uhvatiti, a narod će ga izvući – kad je vidio da ga je narod razapeo, nije imao snage okrenuti ploču i pokajati se, nego se objesio. Dakle, taj zadnji ishod naš je presudan moment da Petar bude Petar, a da Juda bude Juda. A, gdje je sada Juda – mislim na njegovu dušu – to zna samo dragi Bog.

Bojim se sebe
• Što znači teror prezenta?
– To znači konzumacijski mentalitet. Na daljinski, prvi, drugi, treći program. Stisneš gumb – kapučino, dulja, kraća. Mobitel – dostava u kuću. Sve tup, tup, tup, i evo! Sve SAD. Gubitak vremena rađa gubitkom kvalitete života. I to se danas događa. Jer, ako ja u jednom danu proživim ono što je prije 50 godina čovjek mogao proživjeti u tjedan dana, onda se pitam – što od toga što sam u tom danu proživio, kad legnem u krevet, želim zadržati za sebe. Ili sam već sit i umoran od svega proživljenoga. • I sveli smo sav smisao na ovozemaljski svijet. Znači li to da smo izgubili budućnost, nadu?
– …Globalno, bit ćemo toliko manje u strahu ako sada probudimo kolektivnu svijest da možemo puno učiniti da nam sutra bude sigurnije. Dakle, ja se ne mogu bojati sutra. Ja se bojim nemoći mene sada ili nemogućnosti da sada svatko od nas učini sve da sutra bude sigurno. Ja se, dakle, bojim sebe samoga. Ovaj svijet uopće nije svjestan kamo srlja. Ne, globalna svijest uopće nije probuđena. Mi se i dalje, praktički, razbacujemo. Još se nismo na svjetskoj razini dogovorili o ekološkom programu, o efektu staklenika. I upravo u toj nemogućnosti zajedničkog dogovora, ili neshvaćanju nužnosti kolektivnog osvještenja, raste naš strah za budućnost.– …Globalno, bit ćemo toliko manje u strahu ako sada probudimo kolektivnu svijest da možemo puno učiniti da nam sutra bude sigurnije. Dakle, ja se ne mogu bojati sutra. Ja se bojim nemoći mene sada ili nemogućnosti da sada svatko od nas učini sve da sutra bude sigurno. Ja se, dakle, bojim sebe samoga. Ovaj svijet uopće nije svjestan kamo srlja. Ne, globalna svijest uopće nije probuđena. Mi se i dalje, praktički, razbacujemo. Još se nismo na svjetskoj razini dogovorili o ekološkom programu, o efektu staklenika. I upravo u toj nemogućnosti zajedničkog dogovora, ili neshvaćanju nužnosti kolektivnog osvještenja, raste naš strah za budućnost.A ja opet kažem da se sutra ne možemo bojati, već se bojimo svoje nesposobnosti danas. To je taj kolektivni strah koji nas paralizira. Mi živimo civilizaciju straha. Straha od terorizma, od globalnog zatopljenja, od ekoloških promjena. Teror straha.

– …Globalno, bit ćemo toliko manje u strahu ako sada probudimo kolektivnu svijest da možemo puno učiniti da nam sutra bude sigurnije. Dakle, ja se ne mogu bojati sutra. Ja se bojim nemoći mene sada ili nemogućnosti da sada svatko od nas učini sve da sutra bude sigurno. Ja se, dakle, bojim sebe samoga. Ovaj svijet uopće nije svjestan kamo srlja. Ne, globalna svijest uopće nije probuđena. Mi se i dalje, praktički, razbacujemo. Još se nismo na svjetskoj razini dogovorili o ekološkom programu, o efektu staklenika. I upravo u toj nemogućnosti zajedničkog dogovora, ili neshvaćanju nužnosti kolektivnog osvještenja, raste naš strah za budućnost.A ja opet kažem da se sutra ne možemo bojati, već se bojimo svoje nesposobnosti danas. To je taj kolektivni strah koji nas paralizira. Mi živimo civilizaciju straha. Straha od terorizma, od globalnog zatopljenja, od ekoloških promjena. Teror straha.•Što nam je činiti?
– Želim reći da moramo doživjeti jednu globalnu katarzu. Da se moramo suočiti s posljedicama koje hrane taj naš strah od budućnosti. I da riješimo sada sve što možemo da bi budućnost bila što više bez straha. Kako individualno, tako i globalno. A to znači, probuditi kolektivnu svijest koja će zamijeniti onu drugu, nesvjesnu svijest odnosno logiku koja se hrani vlastitom moći. Logiku po kojoj – poslije mene potop. Logiku – baš me briga. Jer ja imam neku svoju iracionalnu Noinu arku. A nemam. Jer, mi smo danas jedno globalno selo. • Kad smo kod kolektivne svijesti, smijemo li povući paralelu između hrvatskog i židovskog “izlaska iz Egipta”? I jedni i drugi, netom što su ugledali slobodu, počeli su se između sebe gristi.
– Hrvatska od pamtivijeka boluje od kompleksa manje vrijednosti. Od kompleksa da se mora dokazivati, opravdati. Gdje je tu samopoštovanje? Evo, odgovorit ću protupitanjem: što misliš, kad doista dođe do svjetskih bura i oluja, do globalnih promjena, kad se ruše civilizacije, kad dođe do katarze. Što će tada biti bolje – biti Hrvat ili Amerikanac?– Hrvatska od pamtivijeka boluje od kompleksa manje vrijednosti. Od kompleksa da se mora dokazivati, opravdati. Gdje je tu samopoštovanje? Evo, odgovorit ću protupitanjem: što misliš, kad doista dođe do svjetskih bura i oluja, do globalnih promjena, kad se ruše civilizacije, kad dođe do katarze. Što će tada biti bolje – biti Hrvat ili Amerikanac?– Po meni, Hrvat.

– Hrvatska od pamtivijeka boluje od kompleksa manje vrijednosti. Od kompleksa da se mora dokazivati, opravdati. Gdje je tu samopoštovanje? Evo, odgovorit ću protupitanjem: što misliš, kad doista dođe do svjetskih bura i oluja, do globalnih promjena, kad se ruše civilizacije, kad dođe do katarze. Što će tada biti bolje – biti Hrvat ili Amerikanac?– Po meni, Hrvat.– Ne tako. Nego, što bi doista tada bolje bilo biti?

– Mislim da je uvijek najbolje znati što jesi i biti to što jesi.

– Tako je. A velik broj Amerikanaca u biti ne zna što je. Jedino što ih drži zajedno, to je american dream. Ali što će biti kada se probude iz tog sna? Ovo vrijedi za sve nacije. Svatko od nas, pojedinačno i globalno, ima neke svoje iluzije i snove. Ali uspoređujući sada Hrvate i Amerikance, mogu reći da ja znam gdje mi je pradjedovina, gdje su kosti pradjeda moga. Stoljećima smo na ovoj svetoj grudi.

Već sama ta činjenica nije iluzija nego temelj na kojemu novo i nove generacije mogu stajati. Amerikanci, ali ne samo oni, moraju konačno otkriti temelj na kojemu stoje, jer nijedna država ne može opstati sama, izolirana kao otok. Ima u jednoj bazilici u Jeruzalemu jedan sat, svojevrsna kazaljka vremena. Nalazi se tamo gdje je nekada bila kula Davidova. Taj sat kronologija je vremena koja pokazuje tko je sve vladao Svetom zemljom od 5. tisućljeća prije Krista. Vladao, i izgubio.
Zašto borbe tamo? I kako će se to goruće pitanje riješiti? Dakle, ta fundamentalna pitanja koja izlaze iz povijesnosti, iz samih korijena civilizacije, danas nisu riješena. Globalistički, ahistorični pristup taj pojam povijesnoga kontinuiteta ne može ni razumijeti. I zato problem rješava principom snage i moći. A kako povijest i civilizacija nisu od jučer, taj, uvjetno, američki princip, unaprijed je osuđen na propast. Samo je pitanje posljedica i vremena kada će se taj pristup pokazati totalno krivim. U svakom slučaju, dokle god se budu nivelirale povijesne tekovine i apstrahiralo povijesno dostojanstvo naroda, ni tamo, ni igdje na svijetu pravednoga i trajnoga mira neće biti.Zašto borbe tamo? I kako će se to goruće pitanje riješiti? Dakle, ta fundamentalna pitanja koja izlaze iz povijesnosti, iz samih korijena civilizacije, danas nisu riješena. Globalistički, ahistorični pristup taj pojam povijesnoga kontinuiteta ne može ni razumijeti. I zato problem rješava principom snage i moći. A kako povijest i civilizacija nisu od jučer, taj, uvjetno, američki princip, unaprijed je osuđen na propast. Samo je pitanje posljedica i vremena kada će se taj pristup pokazati totalno krivim. U svakom slučaju, dokle god se budu nivelirale povijesne tekovine i apstrahiralo povijesno dostojanstvo naroda, ni tamo, ni igdje na svijetu pravednoga i trajnoga mira neće biti.Liberalizam ima kraj

Zašto borbe tamo? I kako će se to goruće pitanje riješiti? Dakle, ta fundamentalna pitanja koja izlaze iz povijesnosti, iz samih korijena civilizacije, danas nisu riješena. Globalistički, ahistorični pristup taj pojam povijesnoga kontinuiteta ne može ni razumijeti. I zato problem rješava principom snage i moći. A kako povijest i civilizacija nisu od jučer, taj, uvjetno, američki princip, unaprijed je osuđen na propast. Samo je pitanje posljedica i vremena kada će se taj pristup pokazati totalno krivim. U svakom slučaju, dokle god se budu nivelirale povijesne tekovine i apstrahiralo povijesno dostojanstvo naroda, ni tamo, ni igdje na svijetu pravednoga i trajnoga mira neće biti.
• Papa Ivan Pavao II. govorio je o tome kako postoje okolnosti u kojima zlo može proizvesti neko dobro. Mislio je pri tome na totalitarne sustave, nacizam i komunizam, za kojih je Crkva bila iznutra snažna, “sabrana u jedno”. Gdje smo danas?

– Ja bih rekao kako je u komunizmu bilo puno lakše. Jer, tada smo bili “bijeli i crni”. Kršćani ili komunisti. Ali, ovo vrijeme je opet plodonosno u onom smislu što traži jake ljude. Samostalne ljude slobodnog duha. Da bi bili Božji, takvi moraju biti. A onda će nužno znati i od ovog sistema otvoriti ona prava vrata za one koji će ih htjeti slijediti. Tako da mi se ovo vrijeme čini plodonosnijim od vremena komunizma. I izazovnije, svakako. A to da vrag radi – radi. Radi jer Bog zlato u vatri kuša. Ako svog ljubljenog Sina nije poštedio kušnje u pustinji, pa gdje će nas?! Prema tome, svaki sustav u kojem je veća prisutnost zla ili kušnje na Božje ljude, po meni je milosrdnije vrijeme od vremena kada se Crkva javno proganja. Ovo sofisticirano, liberalizirano, globalizirano vrijeme puno je opasnije za čistoću duše i srca vjernika nego vrijeme komunizma i drugih totalitarizama. Opasnije, ali i plodonosnije. Jer pročišćava. Ili-ili.

• Može li se liberalizam smatrati nekim oblikom totalitarizma?
– Može. Liberalizam ima svoj početak i svoj kraj. Svoja obilježja, zakonitosti, norme ponašanja. To je svojevrsni totalitarizam, isto tako. Isto kao i svi IZMI – individualizam, terorizam, virtualizam, senzacionalizam, banalizam… To su totalitarizmi novoga doba. Da, i te kako.– Može. Liberalizam ima svoj početak i svoj kraj. Svoja obilježja, zakonitosti, norme ponašanja. To je svojevrsni totalitarizam, isto tako. Isto kao i svi IZMI – individualizam, terorizam, virtualizam, senzacionalizam, banalizam… To su totalitarizmi novoga doba. Da, i te kako.Koliko liberalizam ograničava, sputava slobodu čovjeka! O tome bi se cijela studija dala napisati. Možda i više nego otvorena agresija totalitarnih režima. Jer, kao što su Ivana Krstitelja u tamnicu stavili i glavu mu odrubili a on je bio duha slobodna…, tako i ljudi koji u zatvoru nedužni završe, koji su na Bleiburgu, ili na Golom otoku, ili u Jasenovcu završavali u duhu mogu biti slobodniji od Tita ili Poglavnika u ono vrijeme. Dok ovo sadašnje vrijeme zarobljava samu dušu. Dakle, ima tendenciju da zauzme psihu, način razmišljanja, način djelovanja, način života, filozofiju, duh da ti zarobi. Utoliko je, gledamo li s ovog aspekta, ovo vrijeme totalitarnije nego neka prethodna. Ovaj liberalizam i demokracija.

– Može. Liberalizam ima svoj početak i svoj kraj. Svoja obilježja, zakonitosti, norme ponašanja. To je svojevrsni totalitarizam, isto tako. Isto kao i svi IZMI – individualizam, terorizam, virtualizam, senzacionalizam, banalizam… To su totalitarizmi novoga doba. Da, i te kako.Koliko liberalizam ograničava, sputava slobodu čovjeka! O tome bi se cijela studija dala napisati. Možda i više nego otvorena agresija totalitarnih režima. Jer, kao što su Ivana Krstitelja u tamnicu stavili i glavu mu odrubili a on je bio duha slobodna…, tako i ljudi koji u zatvoru nedužni završe, koji su na Bleiburgu, ili na Golom otoku, ili u Jasenovcu završavali u duhu mogu biti slobodniji od Tita ili Poglavnika u ono vrijeme. Dok ovo sadašnje vrijeme zarobljava samu dušu. Dakle, ima tendenciju da zauzme psihu, način razmišljanja, način djelovanja, način života, filozofiju, duh da ti zarobi. Utoliko je, gledamo li s ovog aspekta, ovo vrijeme totalitarnije nego neka prethodna. Ovaj liberalizam i demokracija.• To je već prava znanost! Zarobljavanje slobodom.
– Vrlo perfidna. Sve ti dade da bi ti uzeo duh. To je lice Sotone. Sve ti ponudi, u svjetlu ti se prikaže. Sve ti dade, ali ima svoje uvjete. Ti zaigraš na ono slatko kao svi, je l? Ili, može te do kraja pročistiti, da budeš Božji, ali onda si stvarno mučenik u ovome vremenu. Na svim razinama društva, od malog djeteta, preko školske dobi, do starosti. U svim strukturama društva današnjim, stil života od kršćana čini mučenike ako žele živjeti po Božjem. To su mučenici. Oni su ismijani ako Boga žive danas. To znači da nikoga ovaj sustav ne štedi. Ovaj sistem čini razdjeljenje.

Ono što je Isus rekao: “Razdijelit ću oca od sina, majku od kćeri, muža od žene, žito od kukolja.” Ili ćete biti Božji ili vas neće biti. To je to. Daj čovjeku sve na slobodu, toliko mu daj materijalnoga blagostanja da mu se osali srce i duša, tako da više nije kadar razmišljati zdravom pameću.To je to. Daj čovjeku sve na slobodu, toliko mu daj materijalnoga blagostanja da mu se osali srce i duša, tako da više nije kadar razmišljati zdravom pameću.Da više nema snage jer je otupio boriti se za opstanak duše. Jer ima toliko svega u izobilju da je postao bolestan, obijestan, devijantan, degradiran, nemoralan i otpao od Boga. To je totalitarizam koji ne ubija samo tijelo. Jer, “ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!” Nego – ubija dušu čovjekovu. Ubija način razmišljanja.

To je to. Daj čovjeku sve na slobodu, toliko mu daj materijalnoga blagostanja da mu se osali srce i duša, tako da više nije kadar razmišljati zdravom pameću.Da više nema snage jer je otupio boriti se za opstanak duše. Jer ima toliko svega u izobilju da je postao bolestan, obijestan, devijantan, degradiran, nemoralan i otpao od Boga. To je totalitarizam koji ne ubija samo tijelo. Jer, “ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!” Nego – ubija dušu čovjekovu. Ubija način razmišljanja.Stres i materijalizam
• Što najviše muči današnjeg čovjeka?
– Neznanje. Predrasude. Pomanjkanje ljubavi, pomanjkanje mira u duši. Stresan život. Materijalistički pristup životu. Pristup iz koristoljublja. Oholost. Egoizam. Manipulacijski pristup životu. Život u laži. Pomanjkanje istine. A onda gubitak slobode.

• A depresija i usamljenost?
– To su samo plodovi takvog pristupa životu. Usamljenost vodi u depresiju. • Koliko smo dužni pomagati a da ne potrošimo vlastitu snagu? Pogotovo kad se trudiš a rezultat je nula.
– Ma, ne može pomaganje drugima pojesti vlastitu snagu. Vlastita snaga se gubi kad čovjek to radi iz koristoljublja. Onda se istroši. Ako to radiš iz ljubavi, snaga se ne gubi, nego dobiva. A pomoći ćemo onoliko koliko možemo. Kao da sami sebi pomažemo. Ako slušaš svoje srce i ono što ti Bog u srcu kaže, onda nećeš pogriješiti. – Ma, ne može pomaganje drugima pojesti vlastitu snagu. Vlastita snaga se gubi kad čovjek to radi iz koristoljublja. Onda se istroši. Ako to radiš iz ljubavi, snaga se ne gubi, nego dobiva. A pomoći ćemo onoliko koliko možemo. Kao da sami sebi pomažemo. Ako slušaš svoje srce i ono što ti Bog u srcu kaže, onda nećeš pogriješiti.

– Ma, ne može pomaganje drugima pojesti vlastitu snagu. Vlastita snaga se gubi kad čovjek to radi iz koristoljublja. Onda se istroši. Ako to radiš iz ljubavi, snaga se ne gubi, nego dobiva. A pomoći ćemo onoliko koliko možemo. Kao da sami sebi pomažemo. Ako slušaš svoje srce i ono što ti Bog u srcu kaže, onda nećeš pogriješiti. Milan Ivkošić, Večernji list, 12. 12. 2008.



Filed under: Vjera | Comments (0)

Svečana akademija povodom 9. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana
12. December 2008 — Bobo (Views: 168)
Gradska vijećnica, Zagreb, 11. prosinca 2008.



HRVATSKOJ TREBA POVRATAK NA TUĐMANOVU DRŽAVNIČKU DOKTRINU




Jedno vrijeme se činilo da bi drugi državnik među hrvatskim političarima mogao biti Ivo Sanader, međutim Sanader je prokockao svoju šansu jer je bitno odstupio od Tuđmanove političke doktrine ulagujući se lijevo liberalnim snagama i odstupajući od predizbornih obećanja. Pred izbore se pozivao na Tuđmanovu državničku doktrinu, da bi nakon izbora prihvaćao Vesnu Pusić koja je, zajedno s Mesićem, na čelu antituđmanovskih snaga koje kroz radikalnu detuđmanizaciju pokušavaju rashrvatiti Hrvatsku i vratiti nas tamo gdje smo ranije bili.





--------------------------------------------------------------------------------

Kažu da vrijeme sve stavlja na svoje mjesto.

Kažu da vrijeme sve stavlja na svoje mjesto. Kako vrijeme protiče usprkos vrlo smišljenih pokušaja diskreditacije i sotonizacije prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana sve je jasnije da je dr. Franjo Tuđman za većinu hrvatskog naroda simbol i metafora hrvatske državnosti i samostalnosti, hrvatskog prkosa i otpora i zato nije slučajno što je i dalje, devet godina poslije smrti, glavni i najopasniji protivnik antihrvatskih snaga.

Ali što je više napada, dr. Franjo Tuđman postaje sve omiljeniji u hrvatskom narodu. Sve je više trgova, ulica i aleja s njegovim imenom. Sve je više spomenika i bista te drugih načina obilježavanja trajnog sjećanja na dr. Franju Tuđmana. Za golemu većinu hrvatskog naroda dr. Franjo Tuđman je ne samo jedan od velikana, nego i najveći u Aleji hrvatskih velikana. Kao državnik, političar i znanstvenik, kao čovjek koji je bio na čelu hrvatskog naroda u vrijeme obrane Hrvatske, i koji je bio na čelu hrvatskog naroda u stvaranju procesa samostalne hrvatske države i borbe za opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, dr. Franjo Tuđman je zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest i nikakve harange, krivotvorine i optužbe ne mogu ga izbrisati iz hrvatske povijesti ni iz srca hrvatskog naroda, kako ove generacije tako i budućih generacija.

Nažalost istodobno i dalje jačaju smišljeni, dobro organizirani procesi - kako kažu radikalne - detuđmanizacije. Jake političke, medijske i druge snage u Hrvatskoj i u dijelu međunarodne zajednice, a osobito preko krivotvorenih optužnica na haškome sudu, pokušavaju sotonizirati i kriminalizirati Domovinski rat te državno i vojno vodstvo Hrvatske, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Pokušavaju “Bljesak” i “Oluju” i cijeli Domovinski rat od našeg ponosa, pretvoriti u našu sramotu, a prvog hrvatskog predsjednika od hrvatskog velikana u navodnog ratnog zločinca kojega treba izbrisati spužvom zaborava i iz srca hrvatskoga naroda.

U biti, u Hrvatskoj se vodi presudna borba za budućnost hrvatskoga naroda i hrvatske države. Vodi se borba za istinu o prošlosti, koja je i presudna borba za budućnost, jer se svaki projekt budućnosti zasniva na interpretaciji prošlosti, jer se traži legitimitet u prošlosti.
Dva su simbola, dvije metafore, dvije ličnosti preko kojih će se dogoditi posljednji hrvatski odlučujući boj, u kojemu će se odlučiti tko smo, kamo idemo te tko i što ćemo biti.

To su Franjo Tuđman i Ante Gotovina, jer su, svaki na svoj način, postali čuvari hrvatskoga Grala, čuvari hrvatskoga narodnoga vrela, čuvari dostojanstva i samostalnosti, obnovitelji hrvatskoga narodnog duha i svega što narodu daje i ulijeva moralnu čvrstoću i odlučnost - biti svoj na svome, ali i čvrsto ostati svoj na svome.

Suprotni pol, suprotnu politiku i koncepciju čine provoditelji radikalne detuđmanizacije kao rashrvaćenja hrvatskoga naroda, poslušnici stranih gospodara, eksponenti međunarodne nepravde nad hrvatskim narodom, koji naše svetinje pretvaraju u našu sramotu, a Domovinski rat u zločinački pothvat, čime pokušavaju ugroziti i same temelje ove države.

Na toj drugoj strani iskristalizirali su se simboli u obliku određenih ljudi. Izraz međunarodnih snaga i njihov izvršitelj svakako jest Carla del Ponte, kao reinkarnacija staljinističkog tužitelja Višinskog, kao izraz i provoditelj međunarodne nepravde. Druga ličnost, nažalost, jest aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, ne zato što je najžešći protivnik i najveći krivac, jer ima i žešćih od njega, nego zato što je hrvatski predsjednik i što njegovo krivokletstvo na sudu, zbog njegova položaja, ima posebnu težinu. Stjepan Mesić, ne samo kao krivokletnik na sudu, nego i devet godina poslije smrti Franje Tuđmana sustavno radi na kriminalizaciji Franje Tuđmana i njegova djela. Zato on objektivno postaje simbol i ključna osoba koju na svoj barjak stavljaju svi zagovaratelji i provoditelji radikalne detuđmanizacije.

Franjo Tuđman jest simbol i metafora hrvatske državnosti i samostalnosti, hrvatskoga prkosa i otpora. I zato nije slučajno što je on prvooptuženi u krivotvorenim optužnicama u Haagu, kao što nije slučajno da se, kao glavni svjedoci optužbe, kao i svjedoci krivotvorenih optužnica, dovode bivši i sadašnji hrvatski dužnosnici, najbliži suradnici Franje Tuđmana.

Mnogo je napisano o dr. Franji Tuđmanu u zbornicima koje godinama objavljujemo sa skupova, okruglih stolova i svečanih akademija u povodu obilježavanja rođenja i smrti dr. Franje Tuđmana.

Mnogo sam toga i osobno napisao (između ostaloga tri knjige) kao i mnogi drugi koji se nalaze u ovoj dvorani tako da nema potrebe ponavljati niti biografiju niti sva ona velika djela što je učinio dr. Franjo Tuđman, niti objašnjavati bit njegove političke doktrine.

U našim javnim istupima, člancima i knjigama, branili smo istinu o Domovinskom ratu, stvaranju i obrani Hrvatske i velikoj ulozi Franje Tuđmana. Nismo ništa dodavali jer Tuđmanovo djelo toliko je veliko da mu ništa ne treba osim istine. Ipak treba još jednom ponoviti da je dr. Franjo Tuđman jedini državnik među hrvatskim političarima i da nažalost nema nasljednika koji bi kao državnik uspješno dovršio njegovo veliko djelo. Jedno vrijeme se činilo da bi drugi državnik među hrvatskim političarima mogao biti Ivo Sanader, međutim Sanader je prokockao svoju šansu jer je bitno odstupio od Tuđmanove političke doktrine ulagujući se lijevo liberalnim snagama i odstupajući od predizbornih obećanja. Pred izbore se pozivao na Tuđmanovu državničku doktrinu, da bi nakon izbora prihvaćao Vesnu Pusić koja je, zajedno s Mesićem, na čelu antituđmanovskih snaga koje kroz radikalnu detuđmanizaciju pokušavaju rashrvatiti Hrvatsku i vratiti nas tamo gdje smo ranije bili.

Polazeći od navedenih činjenica mislim da je ne samo korisno nego i nužno potrebno osvrnuti se na aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj, odnosno pokušati dati odgovor na temelju poznavanja Tuđmanove političke doktrine i njegovog političkog testamenta, što bi danas Tuđman uradio da je kojim slučajem živ i na čelu hrvatske države.

Najprije nekoliko riječi o haškome sudu. Ovih dana mogli smo pročitati kako je jedan engleski novinar napisao da je za Hrvatsku sreća što je Franjo Tuđman umro, jer da nije umro bio bi optužen i zatvoren na Haškom sudu, a to bi prema njegovom mišljenju, kompliciralo situaciju u Hrvatskoj.

Siguran sam da je Tuđman živ da ne bi bio na haškom sudu, ali sam isto tako siguran da haški sud ne bi dobio njegov pristanak da se kriminalizira Domovinski rat i da se istražuje “Oluja”, a ne pojedinačni zločini učinjeni u “Oluji”.

Također sam siguran da haški sud ne bi završavao svoj neslavni rad spektakularnim procesima Gotovini, Čermaku i Markaču, odnosno Hrvatima iz Bosne i Hercegovine u kojima je optuženo cijelo državno i političko vodstvo Hrvatske kao zločinačka organizacija na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Također sam siguran da hrvatska politika ne bi prihvatila slugansku politiku, niti krivnju koje nema, bez obzira na cijenu. Dr. Franjo Tuđman ne bi žrtvovao čast i dostojanstvo hrvatskog naroda, niti bi prihvatio lažne optužbe da je hrvatska država utemeljena na zločinu.

Teško je reći što bi takva politika značila za budućnost Hrvatske, ali sam siguran da Tuđman ne bi odstupio od obrane nacionalnih interesa i istine o Domovinskom ratu.

Da je Tuđman živ ne bi bilo sotonizacije Domovinskog rata i branitelja, niti bi on dopustio da se sustavno obezvređuje Domovinski rat kao temelj hrvatske države, a nameće komunistički antifašizam kao navodno izvorište hrvatske države.

Komunisti su stvarali Jugoslaviju, a ne samostalnu i suverenu Hrvatsku. Komunisti su zlorabili antifašizam hrvatskog naroda, preuzeli vlast i onemogućili demokratsku Hrvatsku. Kasnije su preko JNA ognjenim i mačem pokušali sačuvati monolitnu komunističku Jugoslaviju. Najveće zločine učinila je Tito

umjesto komentara: http://www.youtube.com/watch?v=anwy2MPT5RE&feature=fvst

vau.. koji komentar?! blago tebi :))

e, shea, večer :))

...kae ovo dole?...

điz..a sad zamisli da se ovo dolje rascjepkalo..na koju stoticu ili dve komentara...al bi skrolali:DDDD

dakle Jane..je zaista i vrlo nepovjerljiva žena koja ima malo ili gotovo nimalo vjere u sebi...jer stalno ponavlja..ne mogu vjerovati...:PPPP vratimo joj vjeru:)))

veče.. gren i ja pejstat kakovi roman.. more, a?

a spam je dolje, ne :))

dobar je roman, donna :))

...Viva La Revolución!!!!!!!!!!...:)))))

more, shea :)

uzmi napolitanku, Che :DDD

..nema, sve su poždrali dok sam ja cijeli dan proveo u radnji, kapitalističke svinje...:)))))

ma ovo je castro..a ne che:)))

sag dušo...a kolko traje recimo količina od kile?:))

hah ja volim one voćne..a niko ih baš ne doživljava, uzmu koju čisto iz pristojnisti..ah baš volim:)))

vrijeme je da se kilerica istrenira da skriva napolitanke za gazdu :DD

...pa kaj nitko od vas ne sluša 101?! Tko god se javljal u studio je započeo ili završio sa - Viva La Revolución!!!...:))))))))

kaj frigidna utičnica???:PPP

...par sekundi donna, uzmu paket od kile u ruku, prinesu ustima, usisaju i među prstima ostane samo celofan...:)))))))))

...ma kakva frigidna, počelo je od jutarnjeg phone boxa kad je pavle isprovocirao atmosferu...:))))))))

dakle, što mi to propuštamo? kakva atmosfera? :)

ne volim ovo reči..al na kraju bu se sve svelo..na: potrubi kad prolaziš:(((

...e pa nećemo sada politiku u tvoju butigu...:))))))))))))))

pa nakon ovog dolje, već je :DD

...nego, ajd ti meni pojasni,kaj je to tak posebno u ovom postu, odnosno citatu?!?...:))))))

svidjelo mi se, kaj sad? pa ne mora sve bit o meni :DD

..kaj ti se svidjelo?...:)))))

"Mjesec kao sjajna, zakrivljena čestica na crnom noćnom nebu, i nešto se pomaklo u Janeinom natopljenom umu"-....mislim da je ovaj dio za sada bio presudan..da stvai baš to..to je najbliže kvantnom putovanju o kojem ona voli pričati:DDD

neke slike, ukaljano srebro u želucu, recimo :)

sag nas dva opet u zoni jel?:)))

e, i to, donna :))

...mjesec ne možeš usporediti sa česticom, malo je ipak povelik objekt na nebu a glede mozga natopljenog...Čime?? emocijama?? Mozak asocira na hladnoću, proračunatost ili ludilo, a nikako ne na tople emocije. Ne kužim...:)

to s natopljenim je bilo prije, osjećala se kao da tone u hladnu vodu

...ukaljano srebro u želucu?? pa kaj je to roman toka svijesti?! Mislim ono, tip leon uris, krik i bijes, memoari retardiranog?!...:)

..tone sa rukama u džepovima? pridržava se za kamenje u njima?...:)

to je literatura, mileni :DD

čuj taj pojam toka svijesti...još nekako, al mi ga je definitivno ogadila...šeparovička sa svojim ludilom toka misli..u škrinjici:PPP

hard boiled proza, yeah like svako bi ko Hemingway..
Hasta La Revolucion Siempre,
to uvijek
Hasta La Muerte kad nema nist drugo...

ovo ostalo, pa jebi ga nema se za psihijatre novci pa sad blogovi zamijenili radnicke savjete
glavno da su troskovi drzave manji

vido, ljudi će progovorit, pa i po stijenama s crtežima, ako niš drugo :))

tok svijesti je čitljiv samo ako je kontroliran, a to onda nije to :)

...činjenica je da ne vidim ništ posebnog u pejstanom citatu! Komad je malo prolistal riječnik i to odozada prema naprijed, nabacila par nasumičnih pojmova na papir, bez smisla i logike i voala! Sad bi netko trebao "okinuti" na odlomak. Mogu si mislit kak zgleda cijela knjiga...:)))))))

je sirotinja prolupa lakse

a napokon kladim se da je i Ernest..imao svojevremeno nekog ko mu je rekao da je pretenciozan, da to nejde tak..i bla...viš, možda je čovjeka ta prvobitna kritika i nagnala da usmjeri cijev kud ju je već usmjerio..

...donna, opće je poznato da se je upucal jer više nije mogel ševit...:))))))))

da, sagi, grozan si :DD

...Viva La Revolución!!!...:))))))))

hmmm i taj podatak baca u sumnju..s obzirom kaj se priča..i kaj se svjedočilo..živel bi samo od sjećanja:)))

...kaj je bil po horoskopu, donna?...:)

kad bi se svi muški upucali iz tog razloga, bože što bi svijet bio bajka :DD

rak:))

CC:PPPPPPPP

...milena, opijao se, pa lovio ribe, opijao se, pa lovio njemačke podmornice sa svojom jahtom, opijao se, pa više nije mogel ni lovit, ni ševit, pa se upucal...:))))))

upucao se jer je bio Amerikanac koji je morao izabrat izmedju najljepse zemlje koju je izabrao za domovinu (Cuba, Kojimar)
i zemlje koja mu je dana i koju je volio i postivao vise od svega (RE read short stories), pa je zavrsio u Idaho, Ketchum a taj krumpiraski raj je gori od Like i vise depresivan jer nije tak blizu Jadrana, a seva je imala
vjerojatno svoj udio u tome, mada zadnja seva za njega je bila Adriana Ivancic u Across the river and unto the trees, sjebalo njemu jaja davno prije u Italiji dok je vozio ambulance
ah yes sagi of course Socialismo o muerte

....no vidiš, retrogradno gunđalo...:)))))

a bil je i novinar, ratni izvjestitelj, pa malo španjolska borac...pa sve te žene, cuga..zabave, cuba...dakle..mislim teško da mu je život bil isprazan:)

...@ Vido, jebote, a viš kak je kaćunko sretan u lici! Nekaj tu ne štima...:))))))

nemam pojma ko je kacunko al znam sta je rekao Pedro u for whom the bell tolls, oslobodit spanjolsku znaci get rid od popova i bikova pa ih je jeli u svakoj prilici

...donna, sve je to radio da bi došao do žena! Jebo sve ak zbrišeš žene iz jednadžbe...:))))))))))

pa sad, po tome vi ne možete bez nas :DD

...ne, ne i ne, ne možemo nikako bez vas!...:))))))))

aaaa plink..kaplj...rastopih se..ovo treba zboldati:)))

ne brini, donna, zapamtile bumo :DD

...ali ja zaista nikad nisam tvrdio suprotno...:))))))))

pa i nisi..al su ti komentari nekada zaista upitno gospodski:)))

je, posebno oni bundyjevi :DD

eto ti sagi, ne valja ti lijepo i fino ne valja grubo
ja mislim jedino valja uporno, ko magare

...bundy gunđa samo protiv jedne žane...:))))))))))

...Vido, život je prekratak da bi se previše vremena gubilo na samo jednu ženu...:)))))))

ah paun počinje širiti perje i delati dimnu zavjesu:)))

well, well, well, mislis virtualno?

a je, vido, tu imaš pravo, samo uporni prolaze :))

iako, izjava pokazuje oklijevanje:)))

...ali ja tu komuniciram uglavnom samo sa ženama koje osobno poznajem. U subotu ću npr. uživati u CC i Donni...:))))))))

ak treba obrises pljuvacku sa lica i pokusas ponovo, ostanu ti uspomene poslije, a ak si cool onda se smrznes i nema uspomena...

eto, na, ovako počinju tračevi :DDD

...Viva La Revolución!!!...:))))))))

hm hm...nešto me ne smeta takav trač:))tnx sag:)

tko nosi latino mjuzu? :DD

a? ma daj ne menjajte mjuzu...

Traeme Paz

...e da, ja mogu uzet zvučnike al mi je laptop blesiran. Mjuzu imam na prenosnom disku...:)

a mislim, sad mi veliš? dobro, bum pitala TJa

...pa znaš da mi je umro monitor, milena...:)

pa ne trebamo video :DDDDDDDDDDDD

...odi vrit...:)))))))))

Opa, revolucija je u zraku :)

je, neko, samo kubanske cigare fale :D

A, Kubanska revolucija, jedna od mojih omiljenih :))

...VIVA!...:))))))

E Sagi, vidim da si ti vec u djiru, sto pijes? :))))

a jel može jedan cuba libre??:)) ili ajde- rum:))

ak donesem southern comfort, ko bu doma vozil? :DD

Cuba libre!!! :))) Dobro dosla u moj svijet Donna :)))

...šipon...:)))))))

...šipon...:)))))))

:)) ime..no frks..kaj prije nisi rekal:))ja naslonjena na šank premišljam:))

Ali samo sa Havana rumom, 7 godina ;)

mojito, rum on the rocks, cuba libre
daiquiri nikad, eto tim tedom

sag ovi iskomplicirali...daj taj šipon:)))

BTW, mi mladi ne znamo sto je šipon :))

...absolut votku, ak baš inzistiraju na žestici...:)))))

provest zivot na potezu od la bodegita di medio do floridite pa malo skrenut na paseo marti i pit mojitos za 1 dolar pa dok ne padnes a mozda i otic do cuban stock exchange koji je pretvoren u radnicku menzu (ha i proleteri znaju mrzit...)

...zguglaj štrigova...:))))))))

Aaaaa, sada znam :)

dakle, kuba? a što sam ja francuski išla učit? :DDD

Zato jer je to jezik ljubavi i strasti CC ;)

...odoh, nooć društvo...:))))) VIVA!

francais? Haiti ima i cigara i ruma,
manje sigurno al bit ce ljudi iz bivse juge i tamo sada, sad su svugdje

nekima je to njemački, neko :DD

e, fakat, haiti :)) ljubavne magije :))

taj francuski...uvijek dobro dođe..ko u ribi vanda:)))

kaj će ti magija ak znaš francuski...ili šekspirijanski..engleski- woah:))

Santeria, crna magija a ljudi u bijelo obuceni, bez od njih i kad ih vidis po danu...

a kaj ja znam, mene na to haiti podsjeća :D

mene na doc duvaliera i 'komedijante' od graham greena

E, Sekspisijanski engleski, to je bas cool :)))

well, mogli bi argue da su temelji modernog zapadnoeuropskog pederaja ozivljeni sekspirijanskim teatrom u kojem su muski glumili zene jer zene nisu smjele glumit, glumacka profesija shvacana nemoralno,wow zbilja?

mislim, vido, da to seže puno dalje u povijest :))

vido znam to...al izgovor je izgovor:))

Ime..jel mi to rješavamo test..ili si ti odlučio večeras biti krotak:PPP

Donna... sto god ja odlucio opet ce biti po vasem pa onda bolje da se poklonim :))

well, odo ja, ovo je mjesto di se supposedly hvataju komadi, ja kad god probo, prijavilo i izbrisalo mi nick
hasta la vista comrades

A bice ne znas kako se to radi ;)

haha CC kak si ti ono jučer naslovila blog..neki otpor uzaludan ili tak nekak:PPP

pa je, donna, ti i ja, 6 of 9 i 8 of 9 borgice :DD

noććć..vreme je:))