Uspomene
Otvaram drvenu lakiranu kutiju i vadim album s japanskim motivom na koricama. Čini mi se da gledam gejšu omotanu kimonom. Pravi je trenutak za ulazak. Te čarobne fotografije koje su mogle pretvarati vodu u vino i dirljivom smjelošću vraćati tebe, kao da nikada nisu ni prestajale živjeti. Slabašna svjetlost škrto obasjava tvoje nedovršeno lice i pojavljuju se one iste prethodne riječi koje su nas nukale na zlu sudbinu. A ona nas je malo po malo grabila i lomnim sponama počela ulančavati u isprekidanost života ... da toga nismo ni bili svjesni. Shvatih da je naša sudbina dio jedne tajnovitosti čije izvorište nikada neću dokučiti.
Snivaj...
25.09.2009. u 23:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
A ti - plivaj! :-))
Autor: vegavega8 | 25.09.2009. u 23:18 | opcije
pa evo, plivam, glava mi je nad vodom
Autor: bacila_jesvenizrijek | 25.09.2009. u 23:20 | opcije
Vodu u vino - to da, a emocije u riječi - to bolje ne jer ne ide bez kopanja rana i boli. bolje obrnuto: pretvoriti riječi i misli u emocije kroz sredstva koja ne sadrže riječi kao što su glazba, slikarstvo ili ples.
Autor: HOPELOVE | 25.09.2009. u 23:25 | opcije
Je, ali ne uživaš u tome :-(( Pokušaj zaroniti!
Autor: vegavega8 | 25.09.2009. u 23:27 | opcije
Zakopali smo ga uz pjesmu, neka emocija, neka riječi...
Autor: bacila_jesvenizrijek | 25.09.2009. u 23:28 | opcije
nije da ne uživam. samo treba uroniti u glazbu, sliku i ples.
Autor: HOPELOVE | 25.09.2009. u 23:49 | opcije
Mala kriza, Nado... bit će plesa
Autor: bacila_jesvenizrijek | 25.09.2009. u 23:52 | opcije