ni na nebu, ni na zemlji...

Zadnji dan, ne kaze se uzalud da secer dolazi na kraju. Dosao sam sa prijateljem dosta rano, napravili manji krug, te nakon toga jedan oko bundeka.Vratili smo se opet kasnije, malo prije dogovorenog vremena kada bi njegovi prijatelji trebali doci. Moji su najavili dolazak kasnije... Nakon pocetnih pivica, i stajanja za jednim od stolova blizu ulaza, mene uhvatila glad....praiskonska glad. Glad za necim sto ce ispuniti prazninu u mom zelucu. Ves u prvom skeniranju cega sve ima, vidio sam ga....kebab! Kebam kajkus, je da me ime privuklo, i da nisam imal pojma u cem se razlikuje od drugih, ali to je to. Marketing.
Probijam se kroz masu vodjen mirisom hrane, zvuka, i idem prema njemu..Kebabu na samom kraju, kod pocetka lunaparka, preko puta satora u kojem cu provesti najvise vremena.
Dolazim na red, vec mucen samim gledanjem sve te hrane oko sebe...narucujem jedan jaci!
Covjek mi kaze da je vatra na najjace i da nema jace, ja se nasmijem i velim: mislio sam malo deblji, gladan sam ko vuk! Covjek mi trpa, jednu, dvije, tri...reko shvatio je...usput mu govorim da imam i prijatelje za preporucit, a on ce na to meni: ne zanimaju me prijatelji, di su zene?
Pa ima jedna medju nama, velim ja...a on ce na to: ja sam ti ozenjen...
Bravo ja, nasao sam se rogatim bost...ajde neka, fala na zbildanom kebabu, idem ja dalje...
Sjedam za stol gdje sam ubo jednu Colu. Borim se sa njim, prvo s njim, kasnije ce i ona doci na red. Nakon duge borbe, a pobjednik se ionako unaprijed znao, predao je, ostala je samo bijela zastava kojom sam obrisao usta i ruke.
Vracam se, tezi za jednu ciglu u zelucu, ali miran jer sam rijesio goruci problem koji sam polako zaljevao tamnom tekucinom sa mjehuricima.
Vracam se, uskoro dolazi jos njegove ekipe, polako se dijelimo u dva tabora, jedni idu u lunapark, a nas troje u sator gdj ce doci kasnije „nenormalni Balasevic“...
Zagrijavanje je bilo jako dobro, jedan mladi bend sa sjajnim zenskim vokalom, vec je grijao atmosferu, i ekipa se polako skupljala. Opustamo se uz ritmove popularnih pjesama stranih top lista, plesemo....nakon nekog vreemena, dolaze i troje mojih prijatelja koji su bili na zumberku i samoborskom gorju. Bilo im je fenomenalno kazu, niti ne sumnjam. Trebao sam i ja ici, ali sam cuvao nogu, imam s njom cijeli tjedan problema, i stvarno mi sad nebi pasalo da sam isao na izlet od 5.5h hoda. Zato sam se fino sacuvao za vecernju zavrsnu veselicu!
Frendica ima fotic, di me samo nadje...otkad sam ga primio u ruke, postao sam novi Man Ray...slike su same curile od sebe....bit ce tu dobrih primjeraka, mislim si.
U medjuvremenu dolaze i nenormalni, svirka je bog bogova, i atmosfera se polako usijava...
Dok plesem s frendicom, ruka mi odlece u zrak i rusim jednoj curi do sebe pivu! Ups! Ispricavam se ,al steta je vec ucinjena...duzan si mi pivu veli ona kroz osmjeh...da, znam, mislim si u sebi bas fino, i to se mora desiti bas sad kad mi je u djepu ostalo samo 10 kn....
Iako znam da se cura zezala i da ustvari ne trazi drugu pivu, nakon kraceg vremena idem prema sanku. Kako se kupuju bonovi i moras doci prvo kupit bon, pa tek onda po pivu, dolazim prvoj curi: oprosti, zrusil sam pivu jednoj curi, a ostal sam samo na 10 kuna, jel bi te mogo zamolit...zao mi je, kupi joj vodu, veli ona....idem dalje...druga prodavacica...ista prica, ova ne nudi vodu...dooobro, idem do treceg, neki decko u crnoj majici s natpisom: zuja je zakon!
Imam neki feeling da ce me razumjet, pricam mu isto sto mi se desilo, pogleda me i kaze, ajde dobro...uz veliku zahvalu vracam se s pivom i probijam kroz djunglu ljudi, ziva djungla kao iz Tolkenovih romana, jedino sto nije tako stara, ali grane i debla se njisu sa svih strana....nekako se uspjevam probiti do nje. Evo piva velim ja....cura se smije ko beba u friskim pelenama, pricamo malo...kazem joj da ak bu dosla do decka koji prodaje bonove za cugu, da mu smao mahne...smijesi se....ma mislim si, ma reci cu joj sve...velim da mi je falilo jer sam imal samo cekija, i da mi je izaso u susret...smije se, njoj malo neugodno...
velim ja: ma nema ti kaj biti neugodno, stvarno nema! Treba se snaci u zivotu, a ionako nisam rekao nista lose, niti lagao. Pricamo, njen prijatelj mi pokazuje palac, i ja njemu...osjecam se ko da pricam s Neronom dok je Rim jos ziv...opet se lacam obaraca, na Zeljkinom foticu...okidam sve u 16 na sve strane, ima da ovjekovjecim ovu vecer. Sastrane snimam iza Marka i Zeljke koji plesu, dva komada. Okidam ja sve redom, ali obavezno u kadar stavljam i njih dve..nek se nadje, zlu netrebalo. Pokazujem Marku i Zelji i velim marku: cuj stari, tebi je trebalo 3 case hrabrosti da uletis onoj maloj za ples, koja te se na kraju prepala, a vid sad ovo...dolazim ja curkama i kazem: slikao sam frendove i usle ste mi na par fotki u kadar, pa ako zelite, mogu vam poslati na mail...tu vecr sve mi ide, mozda zato sto apsolutno nisam nicim opterecen, i sta god radio, nastupam iskreno....mislim da se to osjeti....pogotovo sam bio jako iskren sa njihovim „slucajnim smjestanjem u kadrove“....a dobro, zasto nebi upoznao dvije zgodne cure? Kaj ne? I tak, dok u medjuvremenu moji frendovi polako otpadaju, jer sutra se ipak radi...odnekud se pojavljuje jos jedan moj stari frend,  frend za putovanja. Druzimo se mi ponekad i ovako, ali to su rijetki petsci, a veceras je ipak nedjelja.
Frend u pozadini stoji, ispred njega dvije s kojima sam vec dogovorio slanje slika i digo mail, a iza ona cura sa brand new pivom, koju me nudi da malo gucnem, i njeni frendovi...mijenjam ekipe ko ekipa pive...Odjednom, ispred mene se stvara frend od one cure kojoj sam donjel pivu, i nudi mi zuju! :)
Uz jedan od uha do uha, zahvaljujem mu, pricamo malo...ona mi se okrece i kaze: zasluzio si!
Bas mi je dobro, imam sjajnu ekipu oko sebe, iako sam skoro sve njih upoznao ovu vecer, band koji svira jednog od mojih najdrazih izvodjaca, i sve u svemu super je!
Masa se kovitla, nakon svake pjesme uzvici uz pljesak...priblizava se kraj i nakon dva bisa, ekipa se polako razilazi...
Izlazimo, pozdravljam se sa svima, curke ce na biceve, a ja trazim frenda..tesko ga je fulat jer je gradjen ko telegrafski stup, viri iz mase od pasa na gore....
Legenda.
Nalazimo se i produzujemo dalje, kratko smo u jednom satoru gdje je isto dobra svirka, ali samo do pauze....izlazimo. Frend casti sa cokoladnim bananama, nisam ih nikad jeo prije, super su!
Jos nakratko zavirujemo u glavni sator na ulazu, tamo Jole radi paklenu atmosferu, prosjek 18, ali nema veze...pustamo korjenje na ulazu i hvatamo atmosferu...repertoar je ocito manje-vise ispucao, i sada su obrade na redu...nakon kraceg vremena odlazimo u smjeru mog naselja...2. rujanfest je za nama, malo je reci bilo je dobro i vidimo se dogodine...
Vidimo se mi i puno prije, i tko zna, mozda uz malo srece vidite i mene, mozda ne kako vam rusim pivu, a mozda i zbog toga! :)
Vidimo se....
 
 

Mrak ! :))

alo psino, pa di si ti???
:)