hrabrost i srce
Kišica...opet. Obožavam kišu, udaranje kapi po prozoru, šarenilo kišobrana na ulici...
Sivilo oko mene podsjeća me koliko malo sivih zona ja imam u životu...ili je crno ili bijelo.
Strasti koje me vode toliko su jednostavne, toliko jake...tako potrebne...poput ljetne oluje koja tjera svu onu sparinu, vrućinu, koja ispire sav znoj i smućene misli...sve postaje tako bistro, jasno...
Glupo je pitati se zašto ljudi kompliciraju baš sve...glupo je i ujedno neminovno...zašto ne bi komplicirali...tako je zabavnije...bar tako kažu?! Više ne živimo naše živote radi užitka nego iz navike. Takve su nam veze, odnosi s djecom, s roditeljima...navika, prokleta navika!!!
I kad se povedemo za našim stvarnim, istinskim strastima suočavamo se sa...kritikom?! To se tako ne radi...moramo patiti...moramo jer je to poznato i nema straha od nepoznatog...nema straha od neuspjeha...
Ne nadamo se jer nada je igra u kojoj duša gubi...tražimo iskupljenje naših 'naučenih' grijeha kroz patnju, bol, odricanje...a misli...misli nam ostaju 'prljave' jer igrati protiv sebe je nemoguće...gubimo u svemu pa ipak...trajemo...nadam se, stvarno, da nismo sami u svemiru, jer potratiti ovaj svijet, ovu galaksiju, ovaj svemir, na nas jadnike bez hrabrosti i srca je najveći propust onoga koji nas je stvorio...
02.10.2009. u 19:00 | Prijavi nepoćudni blog
mozda niti nismo jedini zivot u svemiru, ali to ne mozemo znati i necemo nikada saznati, sta ti onda vrijedi...bolje ti je zivjeti ovaj jedan zivot, jedini koji imas, bez nade da ima necega ispod ili iza...uzivaj punim plucima u kisi, suncu, moru, ljubavi....(to ti ja kazem, koja sam sve suprotno, ali eto, takva bih voljela biti)
Autor: juicy-mama | 02.10.2009. u 19:26 | opcije
zao mi je da ovdje nema diskusije, jer je jako zanimljiva tema, mozda bi u nekom drugom terminu, imala navalu...
Autor: juicy-mama | 02.10.2009. u 19:40 | opcije
da, hvala ti...
ma nisu mi toliko bitni komentari, ali morala sam se ispuhati ;))
Autor: reklaje | 02.10.2009. u 19:45 | opcije