DayWalker

- Znači istina je? Stvarno ideš? – James je provirio kroz vrata Filipovog ureda.
Filip je upravo pakirao zadnju kartonsku kutiju. Sitnice koje je skupio u uredu u zadnjih 10 godina. Fotografije prijatelja koje je stekao u New Yorku, zastavice New York Knicksa, košarkašku loptu sa potpisom Pata Ewinga, šalicu sa natpisom “Shit happens” iz koje je svako jutro pio kavu, jedne ženske gaćice zaostale od božićnog partya firme prije 4 godine… Pogledao je prema vratima.
- Istina je, stvarno idem. Uđi, sjedni. – pokazao je glavom prema stolcu zatrpanom papirima. - Samo stavi sve to na pod, poslije ću ih odnijeti Mary, ona će preuzeti moje poslove. Jebi ga, tako je rekao stari Melvin. Htio sam nešto od toga prebaciti tebi, ima par dobrih klijenata, ali stari kaže da ih Mary treba više od tebe, malo je zapela. Ma znaš nakon onog sa Foresterom. A, što ćeš, svakom se desi, a Mary mu je ipak nećakinja. - Stari je dobio slom živaca kad je čuo da odlaziš. Mislim da je prvo odvrtio u glavi tvoju prošlogodišnju zaradu, pa skoro umro kad je shvatio koliko novaca će izgubiti ove godine. Hehe, tip ima kalkulator umjesto srca. Imaš što za trznut?
Filip otvori zadnju ladicu i izvuče bocu whiskeya i dvije male čaše. Natočio je i pružio čašu Jamesu, pa su obojica potegnuli.
- Jesi siguran da si dobro ramislio? Ove godine si mogao prijeći pola milijuna čiste zarade. – James pogleda u Filipa kao da očekuje da će ovaj reći ne i ostati u firmi.- Razmislio sam i više nego dobro. Nije stvar u lovi. Sa ovime što imam se mogu kod kuće povući u mirovinu. A, James? U mirovinu u 38-oj. Kako ti to zvuči?- Fuck it! Zvuči odlično, ali nema šanse da ti ništa ne radiš. Sto posto ćeš tamo otvoriti neki business. Pa ti nisi spavao već godinama. Nikad nisam vidio nekog ko toliko radi i uživa u tome kao ti. Dobro daj mi sad ispričaj sve redom. Kako si došao do toga da odeš?
Filip natoči još po jednu, potegne pa pogleda u Jamesa.
- Duga priča.
James pogleda na sat. – Imam vremena.
- Kad sam dobio pismo od tetke da mi je majka na samrti, nešto me presijeklo. Mislim, znaš i sam, pričao sam ti da sa svojim roditeljima nisam razgovarao već 15 godina. Godinu prije nego što sam došao u Ameriku, stari je već bio pijan 24/7, a majka je još uvijek mislila da ga može izvući iz svega toga. A kako ju je mlatio. Ona je samo ponavljala da je njemu teško, da nije lako ostati bez posla u 55-oj, da ga razumije i da će se promijeniti kad otpusti malo pare koja se nakupila kroz život. To ljeto me zadnji put udario. Rekao je da od mene ne može biti ni dobar smetlar. Dobro, nisam ni ja bio najbolje dijete. Da sam ja toliko puta dolazio po sina u policiju, vjerojatno bih govorio isto. Ali nije nikada sjeo sa mnom, razgovarao. Obično bi me samo istukao i nastavio piti. Ja sam u to vrijeme završavao fakultet. Dobro, provlačio se kroz njega. Onda sam posudio lovu od prijetelja i kupio kartu u jednom smjeru. Došao tu, radio u hladnjači sa mesom i završio školu. Kad mi je Melvin rekao da sam dobio posao, niko sretniji od mene. A samo sam dijelio poštu i trčao po hranu za ostale. I vidiš, i kad sam počeo raditi ovaj posao, kad sam počeo zarađivati dobru lovu, nisam im se nikad javio. Slao sam staroj novce preko tetke. Rekla je da majka nikad nije potrošila ni cent. Nikad nije poslala pismo ni pitala za mene. Nije mi oprostila što sam otišao bez pozdrava, niti što nisam došao starom na sprovod. Odlučio sam prvo otići na sprovod, a onda sam shvatio da ih više nema. Ni starog ni stare. Razlog zašto sam ovdje više ne postoji. Ovaj posao i moja tvrdoglavost su razlog zašto nisam otišao kući, barem da ih vidim. Možda sam im mogao pomoći. Nisam ni pokušao. Zato sad idem. Izjeda me grižnja, i ne mogu više biti ovdje. Možda zvuči glupo, ali želim biti tamo, uređivati im grob, navratiti do njih kad god mogu. Shit. Tebi ovo nema smisla?- Možda malo. Kako to da nikad nisi završio na Oprah showu? – James razvuče facu u smiješak. – Tvoj život prijatelju. Tvoj život. Iako moram priznati da mi je žao što ideš. S kime ću sada četvrtkom na squash? Kad putuješ? - Sutra ujutro.- Tako brzo? Fuck. Natoči još jednu. I ostavi bocu.
Filip je izašao iz zgrade oko 19h i bacio zadnji pogled na ploču. Melvin & Greenbaum – Financijsko Savjetovanje. 13 godina života je ostavio tamo. A sad ide kući. Jedva je čekao da iz aviona ugleda Zagreb, da legne u krevet u starom stanu i zaspi uz škripu tramvaja sa okretišta na Remizi.
(nastavlja se)

Novi serijal? Bilo je već i vrijeme :-))

Hoću Grdog :-)).

čekat Zlico, čekat :))))