tragovi lazi...
dok su setali uz obalu vjetar se igrao njenom srebrom posutom kosom , nosio mirise njene u njegove nosnice...
kako lijepo mirises...rekao je...
lijepo mirisem ...pitala je zadjudjeno...hmmm...nisam stavila nikakav miris ...
jesi , jesi ...rekao je...varas me...
nisam , zbilja nisam...na sta ti mirisem...pitala je ...
hmmm...klimao je glavom znacajno i rekao sa smjeskom u uglovima usana...mmmm...onaj tvoj miris za posebne prigode...mmm...primakako ruku ka njenim ledjima i pomilovao je blago...
ne , ne...trgla se...ne mirisem...stresla je srebrom posutu kosu...
i sjetila se...kako je dam prije u jutro rano ...stavljala svoj parfem za posebne prigode , u pregibe laktova, iza usiju ,po vratu ,u pregibe koljena , na gleznjeve...i kako je sa kapima rose na gornjoj usni zurila da mu se da u tajnovitosti hotelske sobe nepoznatog grada u ukradeno jutro ...
onaj kome je zurila nije primjetio da lijepo mirise...
on nije ni znao da ona ima parfem za posebne prigode, on nista nije znao o njoj...
-----
oh ,prokleta bila...
22.09.2004. u 13:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara