Ne zelim pricati o smislu

Mislim da on meni nastupa kada, po dolasku kuci, moram otvoriti ruksak. (A da sam bio taj dan na placu.)
Cesto naime idem na Dolac i on je, uz obilazak Cvjetnog, dio moje skoro-pa dnevne rutine setnje pod pauzom... lijecenja od sjedenja na posletu. (btw, shef je danas primijetio da je jedan kolega ostavio neku ultraotrovnu najgoru mogucu kiselinu da hlapi danima u prostoru u kojem smo normalno radili...)... pa onda cesto i kupim neku od 'opasnih' supstanci na Dolcu... najriskantniji su svjezi sirevi u vrecicama, jaja, u vrecici, prestrasno, ili mozda katkad tresnje ili jagode... a danas je bila rijec o paradajzima (rajcicama, koja je dobila jelte, ime po raju :), koje su bile malko premekane. E, a kad se onda otvori ruksak kod kuce, pa se mora suocit s istinom da je nesto od navedenog prignjeceno i razlilo dio svog sadrzaja po ruksaku kojeg se onda treba cistit krajnje je  neugodno nesto sto sam i danas trebao prebrodit. (No, i nije tako strashno jer su vecinom papiri koji su bili u ruksaku ostali neosteceni... Ne jednom sam ih znao rasprostirat po stanu da se suse :(
No, najgore je ipak od svega kad od mame il tate donosim staklenku ajvara.... mislim, tim celofanskim pokrovima s gumicom nije za vjerovat, podjednako kao ni onim poklopcima staklenki... da, da, posebne mjere opreza su potrebne pri transportu istih. Znam, iskusio sam, ne jednom....