Svijet je lijep ali čovjek je lud

Da li si ikad vidio vješticu ?
Da li bi želio ?
Ukoliko je tvoj odgovor potvrdan, molim te da razmisliš još jednom. I tek kad budeš stvarno siguran u to, moji savjeti će imati smisla.
Zašto tako ozbiljan početak ? Ozbiljan i prijeteći ?

Zato jer….ne pridržavaš li se ovih uputa točno onako kako ovdje stoji, velika nesreća može snaći tvoje tijelo. I tvoj duh.
Pa čak….i uz ove upute, garancije ne dajem nikakve.
Budi svjestan da postoji velika mogućnost da nestaneš sa lica zemlje slijedećih 6 godina.
Želiš li to riskirati ?

Onda čitaj dalje.

Vještica ima dobrih i loših. O onim dobrima ovdje nećemo pričati.
One zle, u drugu ruku, drže veliku moć u svojim rukama. Moć koju su dobile preko zavjeta. Zavjeta nekome ili nečemu što je još užasnije, još neshvatljivije od njih samih u svom zlu.
Takove žene bacaju čini. Da ti presuši zdenac, da te snađe zlo, ovakvo ili onakvo. I ljubavne napitke znaju spremati. No obično, kako to kod svog zla bude, cijena na kraju ispada preskupa a zlato se pretvara u blato.

Ako dakle, želiš vidjeti koje su to vještice, moraš na Badnju večer u crkvu donijeti slijedeći inventar. Najmanje šaku soli. Kaput sa velikom kapuljačom. I stolac na koji ćeš stati da budeš dovoljno visok. Da tvoji pogledi mogu doprijeti do ispred samog oltara.
Jer one su tamo. Naprijed.

Ne treba vješticama ići u crkvu. Čine to zbog toga da se uklope među ostale ljude. Njihovi obredi su drugačiji. Ples na mjesečini, u šumi, gole kao od majke rođene.
Ujutro možeš znati mjesta na kojima su plesale, igrale kolo. To su krugovi gljiva muhara. Gljiva otrovnica oko kojih uvijek zuje muhe. I pokoju kost od nečega nerijetko tamo možeš naći.

One su dakle u crkvi. I uz svu zloću koja im je u dušu, one mogu prisustvovati Svetoj misi. Jedino jedno ne mogu. Gledati u oltar kod podizanja. Kod rituala u kojem Duh Sveti pretvara vodu i vino u krv.
Za taj trenutak, za taj momenat, moraš biti spreman.

Obavezno navuci kapuljaču, do duboko na oči. Ne daj nikako da ti vide lice, da te prepoznaju. Inače za života nećeš naći mira. A možda ni u smrti. Tko to zna.
Stani na stolicu i kad bude podizanje, kad zazvoni zvono na zvoniku….ugledat ćeš lica vještica !
One koje u tom trenutku okrenu glavu prema izlazu, suprotno od oltara, su vještice kojima nije omogućeno da ikad više vide svijetlo dobra.

Sada samo nemoj gubiti glavu. Jer one će te vidjeti. One će znati da ih je netko ugledao, da im netko zna lica.
Nemoj se uplašiti njihovog zavijanja i vike. Prije nego istrčiš iz Crkve, prekriži se i dotakni svetu vodu. Baci svu sol, nadam se da si je donio dovoljno, i kreni trčati.
U njihovoj prirodi je da sve što je bačeno moraju sakupiti.

Ako ti je život mio, trči ! Ne gledaj iza sebe, jer za to sad nemaš vremena. Sada samo možeš trčati. Trčati domu svom i iza sebe zaključati vrata. Osjećaš li lupanje krila iznad sebe, topli zadah truleži na svom vratu ? Blizu su !
Ne daj da te opkole ! Ne biraj puteve, već samo ravno. I kroz trnje ako treba. I kroz potok moraš još proći.
Nije ti lako no sam si to htio. Od silne trke, srce je negdje u grlu. Sljepoočnice žare.
Ne odustaj. Ne smiješ stati.

Jer..ako te ulove, tko zna što te čeka. Biti robom vještica narednih 6 godina nije nešto što čovjek poželjeti može. Bičevanja, golotinja zimi i ljeti, glad, služit ćeš im na sve moguće načine. I one najponižavajuće.

I napokon ulijećeš u kuću ! Zatvaraš vrata, zaključavaš. Tupi udarci se čuju, zavijanje i kriještanje. Njihova tajna je otkrivena ! Za tako nešto i glavom se plaća-

Vjerujem da te noći oka nećeš sklopiti. A ni iduće. Svaki trzaj grma, svaki šum lista…sve je sada strašno, od svuda vreba opasnost.

Polako ali sigurno, u glavu ti se uvlači jedna misao….kome da kažeš što si vidio ? Tko će ti vjerovati ? Mislit će ljudi da si lud. A ako šutiš, cijeli život nosiš tajnu u sebi…čemu ti je to onda trebalo ?

Prolaze dani, prolaze godine….ljudi ružne misli pospremaju u ladice svojih sjećanja. U ladice koje ne otvaraju često. Živiš svojim životom. Imaš posao, imaš stan….

Najzad…upoznao si i divnu ženu. Od prvog trena kada ste se upoznali, kao da se znate sto godina. I ljubav je dakle zakucala na vrata. I sreća.

I dok tako ležiš na krevetu, ruke vezane svilenim šalom (jer ona tako voli), ona raspušta svoju kosu i smije se. Gola kao od majke rođena.
I tako uokvireno njezinom raspuštenom, razmršenom kosom, sjetiš se zašto i otkud ti je njeno lice od prvog dana bilo poznato.

strašno. jadni vi.

hehe happy halloween :-DD

baš danas komentiram. kad smo to uvezli? kelti nam ga nisu donijeli kad su prolazili, bit će drugi neki kolonizatori...