DayWalker

 
U bujici riječi, u sebičnoj tiradi,
O svemu što nije, a mislimo da bi trebalo.
Nestale slike zbog kojih je vrijedilo, koje se vrte ponovo
Kad tama smiri realnost i probudi srce.
 
Subota ujutro, šuljanje na prstima,
Pa novine, kava, lisnato sa sirom iz pekare Agram.
Na cugu do Tolkiensa, pješke po Zakmardijevim stubama,
Hvatanje zraka negdje na pola, previše cigareta.
 
Prvi snijeg, šetnja Remizom, razgovor s Ludim Amerikancem.
U 5 i 15 na uglu, poslije posla na cugu,
Na Ožujsko Pivo i Nescaffe Irish Cream.
S noge na nogu, s izloga na izlog, prema kvartu.
 
U krevetu, malo vruće, malo hladno,
Nikad nitko nije tako nemirno spavao kao mi,
„Jesi popila lijek?“, „Evo ti daljinski, ja ću na spavanje.“
Uz poljubac za laku noć i „perio zubiće, huuuuuu“
 
I koliko još kolor fotografija i crno bijelih filmova,
Drže me budnim, vrte mi se pred očima
Na tamnom platnu u tamnoj sobi plešu
Podsjećaju me da su jače od bezvrijednih, riješivih prigovora.

Eh,nije lako nama melankolicima..

ej to ti je sve od Irish Creama...neku alkoholnu pizdariju muckaju nutra...kuzis? :-))) a kad maknes taj utjecaj hmmm ja njusim ljubav :-)

bila predprošlu subotu u Tolkiensu, pila Nescaffe classsic i spuštala se Zakmardijevim stubama (nisam znala čije su :-)

Sebična tirada, bujica riječi. Ostaje vam ponos i da ste u pravu. I sjećanje