Ostat ću slobodan, neću se vezati, važno je samo dobro se zezati

ne znam te,
tako si daleko,
a opet tako blizu,
možda zato i osječam da smo bliski,
nesputan tim fizičkim kontaktom
koji bi inaće bio neizbježan
srodna duša il tek duh
da, mašta radi svašta,
no ovog puta mašta ne radi ništa
samo naši razgovori
koji me ponekad uvuku u razmišljanje
 
to mjesto pod suncem koje pokrivam svojom sjenom
blijedi je odraz onog što stvarno jesam
a jesam li?, i što sam? to tek rijetki primjete
nekad vedar, nekad sumoran, ponekad grub, nekima opak il zao
rijetko ko od njih zna moje pravo lice, pitam se dal ga i ja sam znam
 
a ti luciferu ? il vilo?
što bi ti zapravo htjela,
mene stvarnog, realnog il utvaru po tvojim mjerilima?
 
čudan si ti svat kad me tjeraš da pišem to što pišem
razmišljanje ne prestaje, al pisanje se ne nastavlja...