mjesec je izgledao pun
i kao da sam plutao praznim zagrebom na nesigurnim osloncima,
oblaci su me razotkrili, a otkucaji na zvoniku oznacili me:
nozha, o, nozha (i nesto odlucnosti),
imam vishka khrvi u grlu..
29.09.2004. u 1:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar