biti covjek..
iako znam da zivot nije bajka i zivot nije stih,ja sanjam tvoje tragove u pijesku tog istog zivota koji tako klizi nam iz ruku.
ponekad ga prigrlis i toplo je...tako bih voljela da potraje malo,samo malo i još malo...
ali uvijek ista prica svima dobro poznata. dodjes i odes..a ja te tako trebam.
Boze ,zasto su ljudi tako krhki lomni,tako zivi?
zasto osjecaji ljubavi uvijek iza sebe kriju bezbroj zrtvi?
ima li covjek ikada nade biti voljen do kraja?bas do samoga kraja?
ima li?Vjerujem u sudbinu,vjerujem u dobrotu,vjernost i odanost,i vjerujem da nista nije slucajno!
ali.pitanje koje se proteze opet iz price u pricu..a,zasto bas meni?ima li netko odgovor na to pitanje. bojim se da nema.!
Boze svojom skrusenoscu i poniznoscu upoznah te skroz,i velik si Boze! Mocan! a mi-mi -bas maleni ...i neka !
ne treba se uzdizati do savrsenstva jer ga nikada necemo dostici kao ti!Doista,neponovljivo dijelo Ljubavi!
Bože ,oprosti mi moje slabosti u ljubavi sto me se dotice!
12.11.2009. u 14:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar