Cuspajz u glavi

Stvari su ponekad onakve kakve mi želimo da budu. Okolni svijet je samo naša pojedinačna projekcija uma koji nerjetko projekcira svijet u glavi onakvim kakvim hoće. Ponekad ono što jesmo duboko reflektira totalnu apstrakciju onoga što uistinu možemo biti, ili jednostavno obrnutu proporciju psihosocijalne skice kakvima smo trebali biti.
Često zavaravamo samo sebe pokušavajući vlastiti "ja" uvijeriti u suprotno od onog što on govori, misli i osjeća. Priznanje nam često predstvalja spust ispod časti ili moralnih principa na koje smo dosad navikli. Mi smo u velikom postotku samo sjena onoga što smo iznutra. Unutarnja projekcija naše osobnosti ponekad postaje iskrivljena na putu prema vanjskom svijetu i mi postajemo ili dobri ili lošiji, ovisno o koristi situacije. Koristimo se svakakvim kamuflažama, bilo dobrim ili lošim, velikim ili malima.. nije bitno.. Ali činjenica je da smo svi takvi, svi želimo postati centar nečega, imati svrhu u nekome ili nečemu. U nama se rađa želja za moći, vladanjem i posjedovanjem.. i to rađa strah od neuspjeha.. strah od istinitog "ja"..

"Ponekad" može biti vremenski period koji se događa češće kao ponekad, ili rijeđe kao ponekad. To je relativno i ovisi o stavu čovjeka prema riječi ponekad. No, onda se čovjek zapita zašto nisam navela "često" zar ne... Istina, vremenski period nije određen, no većina ovih ljudi ne kuži uopće što sam napisala.. Da napišem tekst koji je teško podvrgnuti kritičkom mišljenju, izgubili bi se u svijetu slova. A mene zanima što misle o temi. Ne razmišlja svatko kao ti.
PS.Nisi me uvrijedio, znam ja dobro o čemu je riječ.

Jel to iz knjige Sofijin svijet?