MOJE PRIJATELJICE ANU LJUBE
... jedan dan u mom životu...
Jednom sam tri noći za redom na različitim mjestima srela ista lica. Shvatila sam da moje prijateljice žive u tajnosti. Neizbježan je bio taj moj predosjećaj. Znam, svi se mi hranimo žudnjom dok krivudamo kroz život bez čvrstog utemeljenja s neosnovanim glasinama i dvosmislenim mišljenjima.
Usuđujem se primijetiti da ovaj grad postaje klaustrofobičan. Gdje nas sve vode ulice u gradu, nikamo drugdje nego do čiste seksualne diverzije koja opet na kraju čini jednu Scenu. Scena koja dominira u oku javnosti.
Dok sve moje obožavateljice, čitaj ljubavnice imaju ogromna poprsja poput pravih holivudskih starleta, Ana je samo jedna samouvjerena djevojka vitkih prstiju, izrazito bijele kože, mršava, mišićavog struka, koja je u moj grad došla za jedan Božić i od tada živi u njemu bez ljubavnika, bez nadahnuća. Zapravo, nadahnuće joj daju djevojke. Moje prijateljice. Ona je jedna od onih žena koje se lako uzbude, a kad se uzbudi postane jako seksi, tada nesvjesno počne koketirati. Iako mi se u početku činila nejaka, pa čak i frigidna, kasnije sam shvatila da je Ana zapravo poput malene zmijice u nekoj pukotini godinama spavala zimski san. Sad se sporo, ali sigurno pomiče pod zrakama svijetla.
Dok pišem o Ani prsti mi kradomice trljaju natečeno mjesto među nogama. Namočene prste stavljam u usta da ih očistim prije nego ih opet naslonim na tipkovnicu. Na jeziku mi ostaje slatki, a opet sirovi, istinski okus moga tijela. Opet sam vulgarna. To u meni stvara osjećaj kao da sam odsječena od vanjskog svijeta. Znam, živim u zabludi.
Otišla sam do kupaonice i pogledala svoje blijedo lice u ogledalo. Gdje je nestala sva ta elegancija? Usne su mi prekrivene sad već razmazanim crvenim ružom, kojeg u tragovima ima i na mojim bijelim zubima. Isti taj crveni trag ostavljam i na toaletnom papiru. Baš svaki put kad sam napaljena ja moram dobiti mjesečnicu. Kakva loša sreća.
Neurotična poput kakve ulične mačke trpim jake bolove. Zahvaća me val za valom boli. Nemam apetita. Otpijam hladnu jutarnju kavu koja ima okus po nekakvom sredstvu za čišćenje namještaja. Moje promjene raspoloženja postaju ekstremniji slučaj. Utjecaj mjesečnice zahvaća moje tijelo i moj um. Spolna žudnja koje me cijelo vrijeme prati, osjećam i sada. To je jedna vrsta rođenog ludila ili možda čak božjeg proklestva.
Lijevom rukom snažno pritišćem trbuh, dok desnom rukom držim slušalicu telefona. U glavi proturječim sama sebi. S druge strane žice poznati glas. Molim Anu za suosjećajnost. Moja nervoza muči i nju. Zamolila sam je da mi kupi tablete protiv bolova i tampone.
Čekala sam je pored prozora. Brzo je došla. Na ulazu u moj stan poljubila me, nakon čega su moje usne ostale mokre. Izgledala je vrlo privlačno i vrlo sumnjivo. Njena neodređena vrsta nježnosti otklonila je grčeve koje sam imala u maternici. Dodirnula sam se po licu, mogla sam napipati crvene obraze. Prišla mi je bliže, čvrsto podignula naramenicu koja mi je pala od grudnjaka. Nismo blebetale. Divila sam se njenom tijelu koje ima tako prodornu ljepotu. Izmijenile smo nekoliko zatvorenih pogleda. Ta žena je tako različita. U glas nam se uvukla šutnja. Shvatila sam da je trujem svojim trenutnim stanjem. Izgledala je strogo, ali i zadovoljno. Bila sam sigurna da mi se više neće pružiti ovakav trenutak s njom nasamo. Htjela sam joj se približiti, no izgubila sam ravnotežu i završila na pod. Počela sam plakati. Ona se smijala. Prezrela sam je. No, njezino smijanje promijenilo je ugođaj u stanu.
Moje suze nisu joj značile ništa. Moj poetski izraz strasti osuđen je na propast, jer među nama nema ljubavi. I prije nego smo počele, izgubila sam priliku za priliku. U meni se probudio feminizam. Nisam željela da se osjeća poput praznoglave barbike. Napravila sam prvi korak. Uzela tu malu seksualnu spravicu. Ana se nasmijala shvativši da se radi o pravom plastičnom vibratoru. Za početak se pravila da ne zna kako se s njime rukuje. Kao da ga nikada, nijednom nije koristila. Rekla mi je da ni on ne može popuniti rupu u njenom srcu. Na licu joj se pojavio neobičan osmijeh kada sam ga samo prislonila na njene mokre usne. Rekla mi je da sam duplo očajnija od nje. Rekla mi je da sam očajnički usamljena. Jadna mala, sva se zacrvenila u licu. Napravu sam nasilno nabijala, bila je zastrašujuće velika. No, ubrzo sam se poslužila vlastitim prstima. Nježniji su i pouzdaniji. Nije ni trepnula, a usta su joj bila puna ukusnog mog soka. Orgazam joj je došao jako brzo. Bio je tako divlji. Izdržljivost joj je isto tako jaka.
Dok sam razmišljala o svemu što nam se dogodilo, na vrhu jezika osjetila sam zadovoljavajući okus sline. Ana se brzo obukla. Na vratima mi je dala pusu i nekakvi zgužvani papirić. Već je zakoračila u divlji, žamorom ispunjen poslovni grad kad sam pročitala ispisane riječi te.
Tvoja izvedba u krevetu ne razlikuje se nimalo od izvedbe svih tvojih prijateljica. Draga, nemoj da te to izludi. Ako se ikad budeš osjećala usamljeno, nazovi me.
...jer život je lijep bez obzira na sve...
24.11.2009. u 15:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar